Pazinska jama kao prostor svakodnevice i krajolik sjećanja

Abstract

Autorice analiziraju Pazinsku jamu kao zamišljeni krajolik, pri čemu se usmjeravaju na naracije
i prakse koje uz taj prostor vezuje lokalno stanovništvo. Iscrtavaju politike zaštićenog
područja, ali naglasak stavljaju na življenu svakodnevicu uz Jamu. Kombinirajući teorijske
postavke antropologije krajolika i antropologije društvenog sjećanja, Jami pristupaju kao
mjestu sjećanja, zahvaćajući životne priče pripadnika dviju generacija jedne pazinske obitelji.
Pritom utvrđuju koji status Jama igra u pripovijedanju o životu u gradu. Otkrivaju negativne
konotacije koje se pripisuju krajoliku kao izvoru opasnosti i prostoru tamnice tijekom
Drugog svjetskog rata. Zaključno upućuju na istaknutu ulogu Pazinske jame u procesima
stvaranja grada i lokalnog identiteta.