REPREZENTACIJA SMRTI U PROZNOM OPUSU FRANA GALOVIĆA

Sažetak

U radu je analiziran prozni opus Frana Galovića koji obiluje prizorima smrti i ostalim motivima povezanima s njom. Prikazi smrti predstavljeni su kronološki prema godini nastanka djela, ali i grupirani i objašnjeni prema stilskim odrednicama. Galović neprekidno mijenja i modificira svoj stav o smrti, a osobito u kasnijim radovima zanima ga i problem onoga što dolazi
poslije smrti. Sve to rezultira vrtlogom ubojstava i samoubojstava, odnosno sveprožimajućim mrtvačkim plesom (danse macabre), pa i svojevrsnom fascinacijom smrću i rušenjem svih barijera te, po nekim istraživačima, njegovim ponajboljim djelima, ali i povezanošću s biografskim elementima. Prikaz smrti i sa smrću povezanih fenomena u manje istraživanom području Galovićeve proze nametnuo nam se, stoga, kao poseban rakurs u tumačenju djela ovoga pisca.