KRHOTINE RAZBIJENOG STAKLA: POETIKA ARHIVIRANJA U PROZI DAŠE DRNDIĆ
Ključne riječi:
trauma, arhiv, Holokaust, hrvatska književnost, povijesni revizionizamSažetak
Ovaj tekst analizira April u Berlinu (2007) te ostale romane o Holokaustu hrvatske spisateljice Daše Drndić kao književne odgovore na povijesni revizionizam Drugog svjetskog rata i Holokausta u Hrvatskoj, proces koji se ustalio kao jedan od
dominantnih političkih i kulturnih struja za vrijeme Domovinskog rata (1991-1995), no koji također ustraje u poslijeratnom razdoblju. Budući da je povijesno naslijeđe fašističke NDH detraumatizirano, ono više ne predstavlja krizu povijesne svijesti, koja
bi zahtijevala suočavanje s nasilnom prošlošću kao i bolnu transformaciju nacionalnog identiteta te političkog i kulturnog prostora u okvirima kojeg se taj identitet artikulira. Naspram detraumatizacije, kao etnocentrične strategije koja normalizira fašističke zločine nacije, romani Daše Drndić predstavljaju šokantno suočavanje s krhotinama nasilne prošlosti. Putem inovativne grafičke obrade i interdiskurzivne tekstualnosti, koja kombinira historiografsku naraciju s avangardnim književnim i umjetničkim postupcima, romani Daše Drndić funkcioniraju kao književni arhivi i spomenici, odnosno arhivi-spomenici, koji žele uznemiriti čitatelje i osvijestiti prekrivenu ili normaliziranu traumatičnu prošlost.
