DODATNO SVJEDOČANSTVO. FOTOGRAFIJE U PROZI DAŠE DRNDIĆ

Sažetak

U tekstu se posebna pažnja posvećuje ulozi fotografije u tekstovima Daše Drndić. -Treba istaknuti da preplitanje fikcije i fakcije je jedna od karakteristika njene proze. Jedan od načina da se to ostvari je korištenje vizualnih reprezentacija prošlosti. Razmatranja koja slijede posvećena su strategijama vizualizacije pomoću kojih autorica prikazuje traumatsko iskustvo koje je najčešće povezano s Holokaustom. Jedan od načina da se u vizualnoj formi prizove prošlost je na primjer inkorporiranja u književni tekst suvremenih ili arhivskih fotografija mjesta koja su obilježena stradanjem Židova, slika bivših stanovnika Beča ili portreta kriminalaca. Može se reći da u tekstovima Daše Drndić fotografije funkcioniraju kao konkretizacije sjećanja na nepravednost, traumu i Holokaust. Ove fotografije u kontekstu njene proze nikad nisu neutralne, što znači da ne prikazuju neutralnu sliku (kako bi se moglo pomisliti gledajući je uz odsustvo teksta). Općenito može se čak i reći da u Drndičinim knjigama fotografije se najčešće koriste u arhivskom smislu - pomoću njih autorica izlazi iz krize izazvane nemogućnošću adekvatnog prikazanja prošlosti, a posebno prošlosti koja je obilježena Holokaustom.