O PREZENTATIVNO-DEMONSTRATIVNIM FUNKCIJAMA MEDIJALNOGA OBLIKA "TO" U KONSTRUKCIJAMA S BEZLIČNIM GLAGOLIMA

Sažetak

Kada se u metodološkim okvirima kognitivne gramatike govori o kategoriji bezličnosti, glagoli koji označavaju različite meteorološke ili vremenske prilike predstavljaju vrlo zanimljivu skupinu koja pruža dobru podlogu za semantičko i sintaktičko nijansiranje i razgraničavanje određenih potkategorija. U Belaj (2007) u tom je svjetlu opisana konceptualnosemantička vrijednost različitih sintaktičkih ostvaraja glagola iz skupine verba meteorologica kao što su kišiti, sniježiti, grmjeti itd., čije se semantičko polje definira kao konceptualno teško dostupno, nejasno i teško odredivo sa snažno topikaliziranom čistom procesualnošću koja apsorbira, a samim tim defokusira i detopikalizira svoje aktante. Ovaj rad u istim metodološkim okvirima nastoji ispitati konceptualnosemantički i pragmatički doprinos, a time i rasvijetliti sintaktički status, triju funkcija medijalnoga oblika to, a posebno one prezentativno-demonstrativne čije je uvrštavanje u takvim tipovima konstrukcija moguće. Naime prezentativnim se demonstrativom u takvim slučajevima profilira načelno visokoapstraktan, ali u komunikacijskom kontekstu u kojem je iskaz nastao sasvim jasno konkretiziran, pozadinski okvir s kojim je čvrsto povezana konceptualizacija takvih procesa. Na njegovu konkretiziranost, odnosno usidrenost u komunikacijskoj situaciji, upućuje upravo medijal kao stupanj deiksije koji, kako govorniku tako i sugovorniku, signalizira prethodno poznavanje, tj. konceptualnu dostupnost prostorno-vremenskoga okvira u koji je smješten sam proces. Budući da na razini argumentne strukture glagola iz skupine verba meteorologica nema ili uglavnom nema izglednih kandidata koji bi preuzeli funkciju subjekta kao tipičnoga formalnog ekvivalenta semantičkom argumentu vršitelja, u ovom radu istražuje se jesu li i, ako jesu, u kolikoj mjeri, konstrukcije s prezentativnim demonstrativom to slične konstrukcijama koje se u kognitivnoj gramatici opisuju u okviru kategorije setting-subject, a u kojima se kao lik prvoga plana, umjesto nekog od elemenata same argumentne strukture, profilira pozadinski okvir glagolskoga procesa.