SLOVO MEŠTRA POLIKARPA KAO „MONOLOŠKI RAZGOVOR” – JEDAN POGLED

Sažetak

Slovo meštra Polikarpa, prenje prevedeno s latinskoga jezika, zanimljivo je i s gledišta performativnosti jer je gotovo isključivo oblikovano kroz razgovor dvaju likova. Pritom personificirana Smrt govori znatno više od meštra Polikarpa, ali i njezini dugi monolozi su uzbudljivi, dramatični, slikoviti i puni emotivnih poticaja što dozvoljava pomišljanje na prelekciju kao razmjerno suzdržanu izvedbu djela pred publikom. Unutarknjiževni signali, napose dijalog i kompozicija, dozvoljavaju da se pomišlja na takvu vrstu izvedbe, odnosno i na slušnu recepciju. Djelo upućuje i na potrebu odmicanja od dihotomije usmeno-pisano za hrvatsku srednjovjekovnu književnost.