MORFOSINTAKSA I PRAGMATIKA HRVATSKE IMENSKE FORMULE ŽENSKIH OSOBA

Sažetak

U radu se istražuju morfosintaktička obilježja imenske formule ženskih osoba te okolnosti
uporabe njihovih vlastitih imena i prezimena te od njih izvedenih pridjeva u hrvatskom
jeziku. Prikupljeni primjeri pokazuju da samostalna uporaba ženskoga prezimena u
odnosu na muška pokazuje veliku nestabilnost jer još nije uklopljena na odgovarajući
način u jezičnu praksu. Zbog visokog stupnja obilježenosti u odnosu na većinu sklonjivih
imenica u javnoj komunikaciji, žensko se prezime nerijetko tvorbeno modificira iako je to
u proturječju s normom. Sklonjiva ženska prezimena rabe se i u iskazima koje obilježuje
visok stupanj formalnosti, a uzroci su njihovoj pojavi pragmatičke i morfosintaktičke
naravi.