ISUŠENA KALJUŽA JANKA POLIĆA KAMOVA KAO SAMORODNI ROMAN
Ključne riječi:
Janko Polić Kamov, Isušena kaljuža, roman, samorodni roman, metatekstualnostSažetak
U ovom se radu Isušena kaljuža Janka Polića Kamova motri kao metatekstualni roman koji strukturalno podriva konvencije književnog sustava, pa posredno i konvencije na kojima je utemeljena zbilja. Odlika je te proze uporaba konvencionalnih elemenata kojima se upućuje na njihovu neprimjerenost kriznom i opsesivnom doživljaju stanja društvene zbilje, te poigravanje s primaočevim očekivanjima.
U Isušenoj se kaljuži prikazuje razvoj pripovjedača do one točke u kojoj on preuzima pisanje romana koji ga obuhvaća, pa je u tom tzv. samorodnom romanu (selfbegetting novel) – termin preuzimam iz kritičkog sustava Patrizie Waugh – metatekstualnost ograničena što će se eksplicirati analizom oblika i načina aktualizacije metafikcije u romanesknom diskursu. U diskursu se romana Isušena kaljuža Janka Polića Kamova uočavaju i opisuju oblici dijegetske (diegetic selfconsciousness) i lingvističke (linguistic selfconsciousness) samosvijesti teksta - termine preuzimam iz kritičkog sustava Linde Hutcheon. Uočava se da su u romanu prisutni otvoreni oblici (overt forms) lingvističke i dijegetske samosvijesti (parodija, mise-en-abîme, ironija, alegorija), te aktualizirani oblik (covert forms) dijegetske samosvijesti.
Ako promatramo ukupnost metanarativne proze kao spektar s dva pola, onda je, nasuprot radikalnoj eksperimentalnoj prozi (aleatory writing), mjesto Isušene kaljuže na umjerenom polu metanarativnih oblika.
