PRILOZI TEKSTU I RECEPCIJI KOŽIČIĆEVA GOVORA DE CORUATIAE DESOLATIONE

Sažetak

Od dvaju latinskih govora Šimuna Kožičića Benje onaj naslovljen De Coruatiae desolatione (Opustošena Hrvatska, Rim, 1516) dosad se smatrao samo djelomično sačuvanim; u ovom radu pokazuje se da je ipak sačuvan u cijelosti. Nakon prikaza sadržaja Opustošene Hrvatske ocrtava se koncilski i međunarodni kontekst u kojem su oba Kožičićeva govora nastala. Prvi govor održao je Kožičić 27. IV. 1513. kao prvi govornik u nastavku Petoga lateranskoga koncila, nakon izbora novoga pape Leona X. No i drugi govor, održan 5. XI. 1516, izvan koncilskog zasjedanja, pojavljuje se u važnu trenutku: nedugo nakon sklapanja bolonjskoga konkordata, a malo prije nego što je taj sporazum pape i francuskoga kralja službeno prihvaćen na koncilu. Usporedbom dvaju govora zapažaju se zanimljive razlike. U govoru iz 1513. Kožičićevo je izlaganje preglednije i više je vezano za koncilske teme; u novom papi govornik vidi novu nadu za Crkvu i za obranu od Turaka. Govor iz 1516. znatno je kraći, a poglavita mu je svrha potaknuti križarski pohod; Leonu X. govornik se sada obraća oštrim opomenama, gotovo prijetnjama. Možda baš zbog prigovora papi, ali i zbog pohvala upućenih Francuzima kao negdašnjim predvodnicima križarskih pohoda, govor De Coruatiae desolatione imao je znatnu recepciju u Francuskoj. Dosad se znalo da je latinski izvornik tiskan i u Parizu (vjerojatni nedugo nakon rimskog izdanja), no ovdje se prvi put iznose podatci o francuskom prijevodu Kožičićeva govora. Taj je prijevod objavljen 1518, 1560. i 1561, ali ne samostalno, nego u zbornicima političkih pamfleta koji se tiču obrane galikanskih sloboština. Za povijest hrvatske književnosti izdanje iz 1518. napose je važno kao vrlo rani (možda i prvi) prijevod djela kojega hrvatskog književnika na francuski. U prilogu nakon studije daje se kritičko izdanje integralnoga latinskog teksta i njegov prijevod na hrvatski.