FONOLOŠKE VARIJACIJE U SUVREMENOM ZAGREBAČKOM GOVORU

Sažetak

U radu se predstavlja preliminarno istraživanje četiriju fonoloških obilježja s varijacijama u suvremenom zagrebačkom govoru: gubitka obezvučivanja zvučnih opstruenata na kraju riječi, pomaka udara na drugi slog jedninskih oblika imenica srednjeg roda poput ime i prezime, pomaka udara sa zadnjega na prvi slog osnove pridjeva sa sufiksima -sk- ili -n- te gubljenja međuvokalnih konsonanata. Obilježja se istražuju u okviru varijacijske sociolingvistike s ciljem da se ispita rasprostranjenost pojedinih varijanata među govornicima te prepoznaju eventualne naznake jezične promjene u tijeku. Istraživanje se temelji na govornoj građi prikupljenoj intervjuima, koja je analizirana s obzirom na dob, spol i socioekonomski status ispitanikā. Rezultati upućuju na to da je obezvučivanje krajnjih opstruenata prilično dobro zastupljeno među zrelijim Zagrepčanima, a slabo među mlađima, što navodi na zaključak da se odvija promjena kojom se ovaj proces gubi. Jedninski oblici imenica poput ime i prezime s udarom pomaknutim na drugi slog ispostavili su se varijantom koja se javlja sporadično među mladima te ne pokazuje naznake promjene u tijeku. U pogledu pomaka udara sa zadnjega na prvi slog osnove pridjevā sa sufiksima -sk- ili -n-, pokazalo se da je u nekih pridjeva to već završena promjena, da neki pridjevi s odgovarajućom strukturom još nisu zahvaćeni njime, a da u nekih postoji varijacija. Zapaženi obrasci upućuju na mogućnost da je opisani pomak udara promjena koja se odvija u pridjevā s varijacijom. Naposljetku, gubljenje međuvokalnih konsonanata zabilježeno je vrlo sporadično te ne pokazuje naznake glasovne promjene u tijeku.