JEZIČNE ZNAČAJKE HRVATSKIH RUKOPISA PISANIH GLAGOLJICOM KOJI SE ODNOSE NA RIJEČKI AUGUSTINSKI SAMOSTAN
Ključne riječi:
augustinci, Rijeka, povijesna dijalektologija, čakavska književna stilizacija, sjeveroistočni istarski poddijalekt čakavskoga ekavskoga dijalekta, Isprava Reimberta III. Walseea iz 1429., Document of emperor Ferdinand I from 1528.Sažetak
U radu se analiziraju jezične značajke dvaju tekstova pisanih glagoljicom koji se odnose na augustinski samostan u Rijeci, sadržanih i u knjizi Istraživanja o riječkome glagoljaškom krugu Darka Dekovića. Riječ je o dvama administrativno-pravnim tekstovima prepisanim u 16. st.: Ispravi Reimberta III. Walseea iz 1429. i Ispravi cara Ferdinanda I. iz 1528. Cilj je rada na temelju usporedne analize jezičnih slojeva navedenih tekstova i podataka prikupljenih za dosadašnjih dijakronijskih i sinkronijskih istraživanja govora Rijeke i okolnih punktova pokušati pobliže atribuirati spomenute tekstove određenomu čakavskomu arealu ili idiomu. Pritom valja uzeti u obzir činjenicu da mnogi tekstovi nastali u 16. st. i kasnije, uz utjecaj nasljeđa hrvatske crkvenoslavenske tradicije, odražavaju književnu stilizaciju i da nisu uvijek pogodni za dijakronijski pristup pojedinomu organskomu idiomu, ali, jednako tako, i da zbog prepoznatljivosti značajki pojedinoga idioma pružaju mogućnost iščitavanja pisarevih odmaka od tadašnje norme. Na temelju takvih osobitosti ipak se može zaključiti o utjecaju sjeveroistočnih istarskih idioma u prigrađu negdašnjega grada Rijeke na korpus istraživanja.
