METAFORIČKE KOLOKACIJE I IDIOMI U SLUŽBI EMOCIONALIZACIJE DISKURSA

Sažetak

Leksička stabilnost i polileksikalnost zajedničke su značajke svih ustaljenih sveza riječi. Navedeni kriteriji istovremeno služe za razlikovanje ustaljenih sveza od slobodnih sintagmi, koje nastaju kao neleksikalizirane konstrukcije u skladu sa sintaktičkim i semantičkim pravilima. Unutar skupine ustaljenih sveza mogu se razlikovati različite vrste koje imaju različita sintaktička i/ili semantička svojstva. U ovom ćemo se radu fokusirati na dvije vrste – metaforičke kolokacije i frazeme. Metaforičke kolokacije stabilne su kombinacije riječi čije se ukupno značenje može izvesti iz osnove i metaforički motiviranog kolokatora. Frazemi, s druge strane, zauzimaju središnje mjesto unutar frazeoloških skupina riječi i razlikuju se od metaforičkih kolokacija u stupnju semantičke reinterpretacije unutar ukupnog značenja pojedinih sastavnica. Relativna formalno-semantička stabilnost i polileksikalnost važne su značajke ustaljenih sveza koje, zahvaljujući svom semantičkom potencijalu, mogu pridonijeti emocionalizaciji iskaza. Cilj je ovoga rada istražiti procese emocionalizacije omogućene korištenjem metaforičkih kolokacija i idioma. Ovo istraživanje koristit će metode diskursne lingvistike, s posebnim fokusom na njemačko-poljskom diskursu u sklopu projekta Nord Stream.