Iskustva i strategije žena u uličnom beskućništvu u Zagrebu

Sažetak

Civilne udruge i osobe koje rade s osobama u beskućništvu često sugeriraju da je beskućništvo kod žena manje često nego kod muškaraca, što potvrđuju i postojeće dostupne statistike. U literaturi je pokazano kako su žene osobito ranjive kad je riječ o beskućništvu, osobito u kontekstu brojnih strukturalnih i društvenih barijera koje pogađaju žene u društvu. Iskustva žena u beskućništvu razlikuju se od iskustava muškaraca te preslikavaju šire rodne nejednakosti. Život na cesti prožet je opasnostima i stalnim izazovima da se zadovolje osnovne potrebe. Korištenje javnih prostora osobito je izazovno za žene u beskućništvu, zbog njihova statusa beskućništva, ali i zbog toga što su žene. Stoga, cilj je rada analizirati žensko iskustvo uličnog beskućništva u Zagrebu, pokazati njegove specifičnosti te identificirati strategije u situacijama različitih oblika isključivanja. U tu svrhu analizirano je deset intervjua provedenih sa šest žena s iskustvom uličnog beskućništva u Zagrebu te terenske bilješke koje su dio širega kvalitativnog istraživanja. U radu se prikazuju iskustva i izazovi života na cesti, koji uključuju osjećaje nesigurnosti i straha, nezadovoljene zdravstvene potrebe, nasilje i seksualno uznemiravanje te isključivanja iz javnih prostora te strategije povezane sa skrivanjem, pronalaskom partnera/grupiranjem i distanciranjem od neželjenih identiteta. Rad ukazuje na važnost prepoznavanja ozbiljnosti i opsega problema beskućništva, osobito ženskoga, te nužnost daljnjeg istraživanja koje uključuje rodne dimenzije i specifičnosti problema.