Počeci hrvatske romologije: od Filipa Ivana Vezdina do Franje Fanceva

Abstract

Romologija kao znanstvena disciplina usmjerena je na proučavanje ukupnosti romske povijesti i kulture. Prvi romološki istraživački prinosi objavljeni su u XVI. st. i to kod zapadnoeuropskih znanstvenika. Hrvatski znanstvenici „zaostajali“ su u romološkom istraživanju, i oni su svoje prve znanstvene priloge objavili tek u drugoj polovini XVIII. st. U tom kontekstu mogu se promatrati doprinosi Filipa Ivana Vezdina i Ivana Škrleca Lomničkog. U prvoj polovini XIX. st. slijedili  su doprinosi Antuna Mihanovića i Spiridona Jovića, dok je  u drugoj polovini XIX. st. uočljiv pojačani znanstveni interes za proučavanje Roma, i to kod Mijata Stojanovića, Mare Čop Marlet, Franje Kuhača, Emilija Laszowskog, Friedrich S. Kraussa, Ivana Broza, Ljudevita Draškovića, Ferde Hefelea.  Sustavna etnografska istraživanje na kraju XIX. st. provodio je Odbora za narodni život i običaja Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, unutar koji su mnogi istraživači, poput Luke Lukića, Vatroslava Rožića i Vladimira Ardalića, značajno pridonijeli razumijevanju povijesti, kulture i jezika Roma. Prvo romološko razdoblje u Hrvatskoj završilo je s Prvim svjetskim ratom i djelima Milana Mizlera i Franje Fanceva.