‘Ja’ i ‘ti’ u Advaita Vedanti: moralna interpretacija

Sažetak

Članak istražuje metafizičke i etičke pristupe koji su inherentni slici ‘ja’ i ‘ti’ u Advaita Vedanti (AV). AV proučava narav pojmovne podjele između ‘ja’ (asmad) i ‘ti’ (yusmad). Ukazuje na superimpoziciju koja stoji iza svakodnevnih izričaja za te pojmove — adhyasa kao metafizička preteča — koja generira kognitivnu pogrešku u svim takvim izričajima u kojima se koriste osobne zamjenice ‘ja’ sa superimpozicijom atributa poput ‘debeo’, ‘visok’ itd. Stav je AV da do distinkcije između ‘ja’ i ‘ti’ dolazi zbog kognitivne pogreške uzrokovane superimpozicijom. Drugim riječima, uočavati razlike u realnom svijetu predstavlja neznanje (avidya). Nadalje, ako se to neznanje nadomjesti stvarnim znanjem, tj. spoznajom realnosti kao Advaita, tj. ne–dualnosti, uočit ćemo razvoj drukčije vrste spoznanja koje otkrivaju inherentno jedinstvo između ‘ja’ i ‘ti’. Spoznaja o inherentnom jedinstvu generira drukčiji stav, koji čini da iščezavaju društveni problemi kao što su socio–politička neravnopravnost, mržnja, nasilje itd., koji se temelje na distinkciji između ‘ja’ i ‘ti’. Kao svaka spoznaja, spoznaja o ostvarenju inherentne ne–dualnosti ili advaita donosi promjenu stava prema stvarnosti. U tom slučaju, stav necijenjenja distinkcije između ‘ja’ i ‘ti’ mijenja se u prepoznavanje ne–dualnosti u svim osobama.                                                            Međutim, s obzirom na to da AV zagovara ne–dualnost, ona u načelu ne može govoriti o moralu ili etici na bitan način, jer etika pretpostavlja dualnost između ‘ja’ i ‘ti’. Stoga postoji izazov da se pokaže da je, prema AV, ne–dualnost ‘ja’ i ‘ti’ izvor morala. Osim toga, predlaže se etika aktivne ljubavi, a ona je sukladna s metafizičkim obvezama u AV. Etika aktivne ljubavi razvija se kad se osoba odrekne ideje o razlikama te se poistovjećuje s drugima. Dobro je poznata činjenica da je korijen većine društvenih zala diskriminacija između ‘ja’ i ‘ti’. Nadalje, upravo ego (ja) stvara jaz između jednog čovjeka i drugoga, što ima za posljedicu da društvo pati od raznih problema, poput nasilja, mržnje, socijalne diskriminacije, korupcije itd. Pojam jednosti svih bića kojega zagovara AV stvara duh ljubavi i sklada među pojedinim egima, a ta je ljubav kamen temeljac etike ili morala. S obzirom na izlaganja u AV o tom problemu, moralna interpretacija inherentnog jedinstva između ‘ja’ i ‘ti’ također je naznačena.                                                                                                                                                                                                                                Cilj je članka dvostruk: 1. ispitati i izložiti metafizički položaj AV s obzirom na distinkciju između ‘ja’ i ‘ti’; 2. odgovoriti na problem mogućnosti moralnih ili etičkih čina unutar metafizike AV novom vrstom morala, koji se temelji na poistovjećivanju svojega ‘ja’ i ‘ti’ drugoga. Drugim riječima, etikom koja se temelji na i koja je kompatiblina s Advaita metafizikom.