This is an outdated version published on 2022-12-30. Read the most recent version.

Novo uređenje odgovornosti za materijalne nedostatke u hrvatskom obveznom pravu

Authors

  • ZVONIMIR SLAKOPER PRAVNI FAKULTET U RIJECI
  • Saša Nikšić

DOI:

https://doi.org/10.30925/zpfsr.43.3.2

Keywords:

odgovornost za nedostatke; digitalni sadržaji; potrošački ugovori; trgovački ugovori

Abstract

Dana 1. siječnja 2022. stupio je na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima[1], kojim su u Zakonu o obveznim odnosima[2] (u daljnjem tekstu: ZOO) u određenoj mjeri izmijenjeni instituti odgovornosti za materijalne nedostatke i tzv. komercijalnog jamstva. Navedenim izmjenama i dopunama u hrvatsko pravo transponirane su odredbe Direktive (EU) 2019/771 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. svibnja 2019. o određenim aspektima ugovora o kupoprodaji robe, izmjeni Uredbe (EU) 2017/2394 i Direktive 2009/22/EZ te stavljanju izvan snage Direktive 1999/44/EZ (u daljnjem tekstu: Direktiva 2019/771).[3] Osim Direktive 2019/771 u hrvatsko pravo transponirana je i Direktiva (EU) 2019/770 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. svibnja 2019. o određenim aspektima ugovora o isporuci digitalnog sadržaja i digitalnih usluga (u daljnjem tekstu: Direktiva 2019/770),[4] ali ne u ZOO već u poseban propis koji je donesen isključivo zbog transponiranja te direktive – Zakon o određenim aspektima ugovora o isporuci digitalnog sadržaja i digitalnih usluga

 

Additional Files

Published

2022-12-30 — Updated on 2022-12-30

Versions

How to Cite

SLAKOPER, Z., & Nikšić, S. (2022). Novo uređenje odgovornosti za materijalne nedostatke u hrvatskom obveznom pravu. Collected Papers of the Law Faculty of the University of Rijeka, 43(3), 531–558. https://doi.org/10.30925/zpfsr.43.3.2