Professional paper

Ekspresionizam u pjesmama (Šetnja, 1914., 1915.) Ive Andrića

Andrijana Nikolić ; The Faculty of Montenegrin Language and Literature

Abstract

U trima analiziranim pjesmama (Šetnja, 1914., 1915.) predstavit ćemo Andrića koji je pjesme pisao iz potrebe da prebrodi zatvorske dane kada je uhićen kao član Mladobosanske ljevice u Splitu, u srpnju 1914. Za Andrića "pjesma nije nastala iz želje za razonodom, za zadovoljenjem čisto estetske potrebe, već da pomogne čovjeku da preživi i lakše živi u vrtlogu neukrotivih i neprijateljskih sila kojima se dugo mogao oduprijeti samo golim rukama" (Zuković 1988: 189 ̶190). Sasvim izvjesno da je kod Andrića bio prisutan solipsistički zanos u kojemu se putem intuitivne konstrukcije stvarao svijet esencijalnog, onoga što je bitno „a koji je potpuno nezavisan od onog sveta koji postoji i na koji onaj što postoji uopšte ne bi mogao da utiče“ (Konstantinović 1967: 44). Ukazaćemo na položaj bića pjesnika u mikrokozmosu i makrokozmosu, zapažajući njegovu egzistencijalističku vizuru kroz poetski odgovor na iskustvenu zbilju i misaone projekcije. Svjestan da iznad zatvorske zbilje postoji ona druga zbilja koja je „materijalnoj, vidljivoj, zapravo nadređena“ (Žmegač 2002: 6-7) odnosno vizionarska, pa je vizija izbavljenja iz tamnice duše u zatvorskoj ćeliji više utopijska vizura mladoga pjesnika koji će svoj pjesnički postupak podrediti poetici šoka, sukladno njemačkim ekspresionistima.

Keywords

Andrić; Šetnja; 1914; 1915; sunce; ekspresionizam; zatvor

Hrčak ID:

338368

URI

https://hrcak.srce.hr/338368

Publication date:

15.11.2025.

Article data in other languages: english

Visits: 67 *