Skoči na glavni sadržaj

Stručni rad

https://doi.org/10.37083/bosn.2025.30.183

Hamid Dizdar’s Library – half a century of preservation and heritage

Aida Huskić orcid id orcid.org/0009-0002-2516-5218 ; JU Opća biblioteka Tešanj, Tešanj, Bosna i Hercegovina *

* Dopisni autor.


Puni tekst: bosanski pdf 2.153 Kb

str. 183-196

preuzimanja: 28

citiraj

Puni tekst: engleski pdf 2.173 Kb

str. 183-196

preuzimanja: 34

citiraj

Preuzmi JATS datoteku


Sažetak

Goal: This paper aims to shed light on the figure and work of Hamid Dizdar (1907– 1967) as an exceptional bibliophile, writer and cultural worker, with special emphasis on the acquisition of his personal library, which was realized in 1968 thanks to the involvement of individuals and institutions from Tešanj. The paper seeks to preserve the memory of Dizdar and point to the significance of his library as part of the cultural heritage of Bosnia and Herzegovina.
Methodology: Descriptive and historical research method was used, with analysis of archival documents, specialised literature, commission reports and briefs. Data was systemized chronologically and thematically with the aim to present the context of creation, acquisition and preservation of Hamid Dizdar’s Library.
Results: Paper confirms that Hamid Dizdar’s Library with over 17,200 library items, represents one of most important private collections in Bosnia and Herzegovina. The fund holds rarities, periodicals, archival materials and manuscripts of eminent intellectuals. With acquisition of this library, its removal from the country is prevented and an exceptional part of national cultural heritage is saved.
Social relevance: Preservation of this library from its removal from the country and its preservation during aggression on B&H has strong symbolic and cultural identity value.
Originality/value: For the first time, the paper systematically shows the history of the formation, purchase and preservation of the Hamid Dizdar’s Library, and highlights its inestimable value for BH culture and book history.

Ključne riječi

Hamid Dizdar; life and writings; cultural heritage; private libraries; bequest; acquisition of library; General Library Tešanj

Hrčak ID:

343901

URI

https://hrcak.srce.hr/343901

Datum izdavanja:

25.12.2025.

Podaci na drugim jezicima: bosanski

Posjeta: 247 *




1. Uvod

Više od pola stoljeća proteklo je od otkupa jedne od najznačajnijih privatnih biblioteka u Bosni i Her­cegovini, koji je realizovala Općina Tešanj, a čiji fond je postao sastavni dio Opće biblioteke Tešanj. Šezdesetih godina 20. stoljeća, taj događaj privukao je pažnju ne samo kulturne javnosti Bosne i Herce­govine nego i tadašnje Jugoslavije u cjelini.

Nakon smrti bosanskohercegovačkog književnika i kulturnog radnika Hamida Dizdara 1967. godine, njegova porodica izrazila je namjeru da proda nje­govu privatnu biblioteku. Ova inicijativa izazvala je interes među istaknutim intelektualcima tog vre­mena, među kojima su bili Alija Isaković i Mustafa Ćeman, koji su imali ključnu ulogu u sprečavanju da fond bude iznesen izvan granica Bosne i Herce­govine i bivše Jugoslavije.

Nakon niza pregovora i neizvjesnosti oko sudbine biblioteke, konačno je 1968. godine Općina Tešanj otkupila cjelokupni fond, čime je spriječeno njego­vo otuđenje i osigurano njegovo trajno očuvanje. Danas je ova zbirka sačuvana u okviru JU Opće biblioteke Tešanj, gdje čini posebnu cjelinu pod na­zivom Fond Hamida Dizdara, dostupnu istraživači­ma i široj javnosti.

Ovaj rad daje sistematski prikaz biografije Hamida Dizdara, njegovog književnog stvaralaštva, nastan­ka biblioteke te procesa njenog očuvanja i dana­šnjeg značaja.

2. Biografija Hamida Dizdara

Hamid Dizdar (1907–1967) predstavlja jednu od značajnih ličnosti bosanskohercegovačke kulturne historije 20. stoljeća. Pjesnik, pripovjedač, saku­pljač bosanskohercegovačkog kulturnog i historij­skog naslijeđa, novinar, prevodilac, slikar, etnolog, arhivist i bibliograf, bio je izuzetno vrijedan stva-

1. Introduction

More than half a century has passed since the acqui­sition of one of the most significant private librar­ies in Bosnia and Herzegovina that was realized by Municipality Tešanj, whose fund has become an in­tegral part of the General library Tešanj. This event, in the 60s of the 20th century, has attracted attention not just of the cultural public of Bosnia and Herze­govina but also then-Yugoslavia in whole.

After the death of BH writer and cultural worker, Hamid Dizdar in 1967, his family expressed interest in selling his private library. This initiative caused interest among eminent intellectuals of that period, such as Alija Isaković and Mustafa Ćeman, who had key roles in prevention of removal of funds outside of borders of Bosnia and Herzegovina and ex-Yugoslavia.

After a series of negotiations and uncertainties sur­rounding the fate of the library, finally, in 1968, Mu­nicipality Tešanj bought the entire fund which pre­vented its appropriation and ensured its permanent preservation. Today, this collection is saved within the Public Institution General Library Tešanj, where it forms a separate unit called Hamid Dizdar Fund, available to researchers and the general public.

This paper provides a systematic overview of the biography of Hamid Dizdar, his literary work, the creation of the library, the process of its preserva­tion, and its significance today.

2. Hamid Dizdar’s biography

Hamid Dizdar (1907–1967) represents one of the most important persons of BH cultural history of the 20th century. Poet, storyteller, collector of BH cultural and historical heritage, journalist, transla­tor, painter, ethnologist, archivist and bibliogra­pher, was an extremely valuable author – today,

184

Huskić

ralac – Hamid Dizdar danas je zanemaren i gurnut na marginu (Ridžal, 2017). Rođen je 22. februara 1907. u Stocu, a umro 17. jula 1967. u Sarajevu. Osnovno obrazovanje stekao je u rodnom mjestu, dok je gimnaziju pohađao u Mostaru i Tuzli.

Tokom mladosti obavljao je različite administrati­vne poslove, da bi se od 1930. godine trajno prese­lio u Sarajevo, gdje je radio kao novinar i urednik listova Slobodna riječ, Jugoslavenska pošta, Pra­vda i Gajret. Bio je jedan je od pokretača i ured­nika revije Odjek, član redakcije časopisa Vidik i glavni urednik časopisa Život. Gotovo u svim ju­goslavenskim novinama i časopisima objavljivao je feljtone, reportaže i historijske zapise i surađivao kao novinar, književnik, književni kritičar, histo­ričar književnosti te kao slikarski kritičar (Dizdar, 1998). Osim toga, intenzivno se bavio sakupljanjem i dokumentiranjem narodnog stvaralaštva, bilje­žeći narodne običaje i pjesme. Pisao je rasprave i feljtone o kulturnoj i književnoj prošlosti Bosne i Hercegovine, čime je značajno doprinio očuvanju i razumijevanju kulturne tradicije. Pored toga, bavio se i slikarstvom, što ukazuje na njegovu široku inte- le-ktualnu i umjetničku angažiranost.

Tokom Drugog svjetskog rata bio je aktivan sudionik Narodnooslobodilačkog pokreta. Njegova ilegalna djelatnost obuhvatila je širok spektar aktivnosti, uključujući i rad na “krugovalu”, popularnoj radijskoj stanici koja je pružala podršku narodnooslobodilačkoj borbi. Kroz ovu platformu, uređivao je emisije narodne muzike, što mu je omogućilo da sakupi i objavi vrijednu zbirku sevdalinki. Međutim, njegov angažman u ilegalnim aktivnostima ubrzo je privukao pažnju okupacijskih vlasti. Bio je otkriven i trebao biti izveden pred ustaški prijeki sud. U posljednjem trenutku, uspio je pobjeći, no tragedija koja je uslijedila duboko je obilježila njegov život. Ustaše su, naime, uhapsile njegovu majku i sestru Refiku te ih odvele u koncentracioni logor Jasenovac, gdje su obje pogubljene. Ovaj nemili događaj ostavio je neizbrisiv emocionalni i psihološki trag na pisca te je tragedija postala središnja tema njegove poezije. Svoje bolne emocije i gubitak izrazio je kroz pjesmu Povratak, koja je bila uvrštena u zbirku Niko se ne vraća (Dizdar, 1998).

Optužen je da podržava Sovjetski Savez i Staljina te je od maja do oktobra 1949. godine bio u istraž­nom zatvoru i na Golom otoku (Gušić, 2016). Za direktora Arhiva Grada Sarajeva imenovan je 1951. godine, a na toj funkciji ostao je do smrti, ostavivši dubok trag u oblasti arhivistike i očuvanja kulturno- historijske baštine.

Hamid Dizdar is overlooked and pushed to the side (Ridžal, 2017). Born on 22nd of February 1907 in Stolac, died on 17th of July 1967 in Sarajevo. He received his primary education in home town, while he went to high school in Mostar and Tuzla.

During his youth years, he performed various admin­istrative jobs, whereas, in 1930, moved permanently to Sarajevo, where he worked as journalist and editor of newspapers Slobodna riječ, Jugoslavenska pošta, Pravda and Gajret. He was one of the initiators and editors of journal Odjek, member of editorial board of journal Vidik and chief editor of journal Život. He published feuilletons, reportages and historical notes almost in every Yugoslav newspaper and journal, he cooperated as journalist, author, literature critic, lit­erary historian and as art critic (Dizdar, 1998). Be­sides this, he profoundly collected and documented folklore, noting folklore customs and poems. He wrote discussions and feuilletons about cultural and literary history of Bosnia and Herzegovina, whereby he made significant contributions to preservation and understanding of cultural tradition. Additionally, he also engaged in painting, which shows his broad intellectual and artistic engagement.

During the Second World War he was an active par­ticipant in the National Liberation Movement. His illegal activity covered a wide range of activity, in­cluding work at “krugoval”, a popular radio station which gave support to the National Liberation fight. Through this platform, he edited folk music broad­casts, which enabled him to collect and publish a valuable collection of Sevdah music. However, his engagement in illegal activities has soon drawn the attention of occupation authorities. He was identi­fied and supposed to be taken in front of Ustasha court martial. At the last moment, he managed to escape, but the tragedy that followed deeply marked his life. Ustashe arrested his mother and sister Re- fika and took them to a concentration camp, where both were executed. This unfortunate event left its emotional and psychological mark on the writer and tragedy became the central theme of his poetry. His painful emotions and loss he expressed through the poem Povratak (Return), which was included in the collection Niko se ne vraća (Nobody comes back) (Dizdar, 1998).

He was accused of supporting the Soviet Union and Stalin, and from May to October of 1949, he was in remand detention and at Goli otok (Gušić, 2016). For the director of Archive of Sarajevo City he was appointed in 1951, where he remained until death, leaving a profound mark in the field of archivistics and preservation of cultural and historical heritage.

185

BOSNIACA 2025; 30: 183-196

Iako je njegov književni opus obiman i raznovrstan, Dizdar je u javnom i akademskom diskursu često ostajao u sjeni književnog stvaralaštva svog mlađeg brata Maka Dizdara. Uprkos tome, Hamidovo dje­lovanje pokazuje široku intelektualnu znatiželju i predstavlja značajan doprinos kulturnom i književ­nom životu Bosne i Hercegovine.

3. Književni rad

Hamid Dizdar se u književnosti javio već tokom školovanja, objavljujući pjesmu Jesenja kiša 1925. godine u Zagrebačkom ilustrovanom listu. Sljedećih godina objavljivao je pjesme u Novom čovjeku i u mostarskoj Zori, Novom Beharu, Gajretu i zagrebač­kom Vijencu. Već se tada javio i kraćim prikazom Grozdanina kikota Hamze Hume. (Dizdar, 2003).

Njegova prva zbirka poezije, Arabeske (1929), na­išla je na pozitivne kritike, a u poslijeratnom perio­du uslijedila su izdanja: 3x8, Lirika, Obasjane staze i Niko se ne vraća. Dvije godine prije smrti objavio je izbor poezije pod naslovom Proljeće u Hercego­vini. (Dizdar, 1998)

Poseban segment Dizdarevog rada odnosi se na istraživanje i sistematizaciju usmene književno­sti. Godine 1944. kao izdanje Državne krugovalne postaje u Sarajevu objvljena je zbirka Sevdalinke: izbor iz bosansko-hercegovačke narodne lirike, koja svjedoči o dugotrajnom interesu za narodno stvaralaštvo. Nakon toga, uradio je klasifikaciju usmenih narodnih pjesama, što je za rezultat imalo tri knjige objavljene 1953. godine u Sarajevu, a to su: Junačke narodne pjesme: muslimanske, Ljubav­ne narodne pjesme iz Bosne i Hercegovine i Šaljive narodne pjesme. Istraživao je i narodne pripovijetke koje je objedinio u knjigama: Crnačke priče (pri­redio 1952), Narodne pripovijetke iz BiH (1952) i Slovenačke narodne pripovijetke (1954). (Travan- čić, 2016). Na početku svog književnog javljanja, Dizdar je napisao i objavio tridesetak pripovjedaka koje su ostale rasute po raznim časopisima i novi­nama, kao i fragmente iz neobjavljenog romana Du­han, čiji se rukopisni ostaci danas nalaze u Fondu Hamida Dizdara. Osim pripovijetke Kasaba šapće, koja je objavljena kao zasebna zbirka, Dizdar za ži­vota nije uspio objaviti knjigu pripovjedaka (Diz­dar, 1998).

Pored književnog stvaralaštva, Dizdar se bavio istra­živanjem historije pozorišta u Bosni i Hercegovini, objavivši niz studija o razvoju pozorišne tradicije u BiH i etnografiji. Njegov doprinos u ovoj oblasti je dragocjen, jer je obavio niz zahtjevnih istraživačkih zadataka od velike koristi za proučavanje histori­je i pozorišne umjetnosti u Bosni i Hercegovini te

Although his literary work is extensive and versa­tile, Dizdar has in public and academic discourse often stayed in the shadows of the literary invention of his younger brother Mak Dizdar. Nonetheless, Hamid’s work shows broad intellectual curiosity and represents a significant contribution to the cul­tural and literary life of Bosnia and Herzegovina.

4. Literary work

Hamid Dizdar already appeared in literature during schooling by publishing the poem Jesenja kiša (Au­tumn rain) in 1925 in Zagrebački ilustrovani list. Following years, he published his poems in Novi čovjek and in Mostar’s Zora, Novi Behar, Gajret and Zagreb’s Vijenac. He already appeared with the short review of Hamza Humo’s Grozdanin kikot. (Dizdar, 2003)

His first collection of poetry, Arabeske (Ara­besques) (1929), received positive reviews and in the post-war period, editions followed: 3x8, Lirika (Lyric poetry), Obasjane staze (Illuminated paths) and Niko se ne vraća (Nobody comes back). Two years before death, he published a selection of po­etry entitled Proljeće u Hercegovini (Spring in Her­zegovina). (Dizdar, 1998)

A special segment of Dizdar’s work refers to re­search and systematization of oral literature. In 1944, as edition of Državna krugovalna postaja in Sarajevo, collection Sevdalinke: izbor iz bosansko- hercegovačke narodne lirike (Sevdalinke: a se­lection from Bosnian-Herzegovinian folk lyrics), which testifies to a long-lasting interest for folk creativity, was published. After this, he classi­fied oral folk songs, which resulted in three books published in 1953 in Sarajevo as follows: Junačke narodne pjesme: muslimanske (Heroic folk songs: Muslim’s), Ljubavne narodne pjesme iz Bosne i Hercegovine (Love folk songs from Bosnia and Herzegovina), and Šaljive narodne pjesme (Humor­ous folk songs). He researched folk short stories which he has consolidated in books: Crnačke priče (Black man’s stories) (prepared 1952), Narodne pripovijetke iz BiH (Folktales from Bosnia and Herzegovina) (1952) and Slovenačke narodne pri­povijetke (Slovenian folk tales) (1954) (Travančić, 2016). At the beginning of his literature appearing, Dizdar wrote and published around thirty short sto­ries which are scattered throughout various journals and newspapers, as well as fragments from unpub­lished novel Duhan (Tobacco), whose manuscript parts are today in Hamid Dizdar’s Fond. Besides the short story Kasaba šapće (Kasaba whispers), which was published as a special collection, Dizdar,

186

Huskić

objavio oko devedeset radova iz ovih oblasti koji su postavili temelje za kasnija istraživanja (Travančić, 2016).

Značajan je i njegov rad na polju bibliografije. Za­jedno s Linom Štitićem 1958. godine objavio je dje­lo Bibliografija knjiga i periodičnih izdanja štam­panih u Hercegovini (1873–1941).

Za svoj književni rad dobio je više priznanja. Nje­gov prevodilački opus obuhvata radove s bugarskog i slovenskog jezika. (Gušić, 2016)

Osim punim imenom, Hamid Dizdar svoje radove potpisivao je inicijalima: H. D., H. D. Stočanin, Hd, H-d., HiD, H. Muharemović i HADIZ (Dizdar, 1998).

Sveukupno posmatrano, Dizdarevo književno i naučnoistraživačko djelovanje prikazuje ga kao svestranog intelektualca, čiji je doprinos bosansko- hercegovačkoj kulturi višeslojan i trajan, iako još uvijek nedovoljno vrednovan u akademskim istra­živanjima.

Nakon smrti Hamida Dizdara, njegovo književno stvaralaštvo uvršteno je u više bosanskohercego- vačkih antologija, čime je nastavljeno njegovo mje­sto u kulturnoj historiografiji. Godine 1998. Centar za kulturu i obrazovanje Tešanj izdao je Izabrana djela Hamida Dizdara, dok je Bošnjačka zajednica kulture Preporod iz Sarajeva 2003. godine objavila knjigu njegovih djela pod naslovom Pjesme i pripo­vijetke, koju je priredio i predgovor napisao prof. dr. Fahrudin Rizvanbegović (Gušić, 2016). Povodom stote godišnjice Dizdarovog rođenja 2007. godine, Nacionalna i univerzitetska biblioteka Bosne i Her­cegovine u saradnji s Općom bibliotekom Tešanj, Historijskim arhivom Sarajevo, Historijskim muze­jom Bosne i Hercegovine i Gazi Husrev-begovom bibliotekom organizirala je književnu izložbu Život i djelo Hamida Dizdara. Izložba je postavljena u Stocu, Tešnju i Sarajevu. Također, 2008. godine u izdanju Historijskog arhiva iz Sarajeva objavljena je knjiga Odabrani arhivistički i historijski radovi Hamida Dizdara, koju su priredile Almira Alibašić i Ismeta Džigal-Berkovac (Brka, 2018). Ovaj rad dodatno je osvježio Dizdarov intelektualni anga­žman u arhivistici i historiografiji. Godine 2017, povodom 110. godišnjice rođenja Hamida Dizdara, Centar za kulturu i obrazovanje Tešanj organizovao je naučni skup pod nazivom Djelo Hamida Dizdara, na kojem su učestvovali eminentni stručnjaci. Kao rezultat ovog skupa, 2018. godine izdan je zbornik Djelo Hamida Dizdara, koji je objavio Centar za kulturu i obrazovanje Tešanj, koji predstavlja zna­čajan doprinos proučavanju i vrednovanju Dizdaro- vog književnog i intelektualnog naslijeđa.

during his life, has not succeeded to publish a book of short stories (Dizdar, 1998).

Apart from literature creativity, Dizdar researched theatre history of Bosnia and Herzegovina by pub­lishing a series of studies regarding theatre tradi­tion in B&H and ethnography. His contribution in this field is valuable because he has conducted a series of challenging research tasks of great benefit for studying history and theatrical art in Bosnia and Herzegovina, and he published around ninety pa­pers from these fields that laid the foundations for later research (Travančić, 2016).

His work in the field of bibliography is also signifi­cant. Together with Lino Štitić, 1958, he published the work Bibliografija knjiga i periodičnih izdanja štampanih u Hercegovini (1873–1941) (Bibliogra­phy of books and periodicals printed in Herzegovi­na (1873–1941))

For his literary work he gained multiple recogni­tions. His translation work includes works from Bulgarian and Slovenian language. (Gušić, 2016) In addition to his full name, Hamid Dizdar was sign­ing his works with initials: H. D., H. D. Stočanin, Hd, H-d., HiD, H. Muharemović and HADIZ (Diz­dar, 1998).

Overall, Dizdar’s literature and scientific research portrays him as a versatile intellectual, whose con­tribution to the culture of Bosnia and Herzegovina is multi-layered and lasting, although still insuffi­ciently valued in academic research.

After the death of Hamid Dizdara, his literary cre­ativity is included in several BH anthologies, there­by continuing his place in cultural historiography. In 1998, Centre for culture and education Tešanj pub­lished Izabrana djela Hamida Dizdara, while Bos- niak Cultural Community Preporod from Sarajevo in 2003 published book of his works entitled Pjesme i pripovijetke (Songs and stories), which was pre­pared and foreword written by Prof. Dr. Fahrudin Rizvanbegović (Gušić, 2016). On the occasion of Centenary of Dizdar’s birth in 2007, National and University Library of Bosnia and Herzegovina in cooperation with General Library Tešanj, Sarajevo Historical Archive, History Museum of Bosnia and Herzegovina and Gazi Husrev-bey’s Library, orga­nized literary exhibition Život i djelo Hamida Dizda­ra (The life and work of Hamid Dizdar). The exhibi­tion was exhibited in Stolac, Tešanj and Sarajevo. Also, in 2008 in the edition of Historical Archive, the book Odabrani arhivistički i historijski radovi Hamida Dizdara (Selected archival and historical works of Hamid Dizdar) was published, prepared by

187

BOSNIACA 2025; 30: 183-196

  • 5. Biblioteka Hamida Dizdara

    1. Nastanak i formiranje

Hamid Dizdar bio je istaknuti bibliofil koji je to­kom četiri decenije, po cijenu velikih odricanja, sakupljao knjige, rukopise i periodiku. Ovaj izu­zetni strastveni ljubitelj knjiga iza sebe je ostavio biblioteku od oko 17.200 bibliotečkih jedinica koja predstavlja jednu od najopsežnijih i najvrednijih privatnih zbirki u Bosni i Hercegovini.

O značaju i vrijednosti biblioteke Hamida Dizdara pisalo se još za njegova života. Tako je 1966. godine, neposredno pred njegovu smrt, u dnevnom listu Oslobođenje objavljen članak pod naslovom “Hamidova biblioteka”, u kojem je istaknuto bogatstvo i kulturno-historijska važnost ove zbirke. Ovi zapisi svjedoče o tome da je Dizdarova biblioteka bila prepoznata kao kulturno blago i za vrijeme njegovog života te da je njegov rad imao šire implikacije na očuvanje pisane kulturne baštine Bosne i Hercegovine.

Dodatne podatke o nastanku biblioteke donosi Majo Dizdar u tekstu “Kod amidže Hamida”, u kojem autor opisuje proces formiranja i sistemat­skog obogaćivanja fonda. Posebno je naglašeno da je tokom Hamidovog rukovođenja Arhivom Sara­jeva ova institucija značajno obogaćena pisanom građom. Na njegovu inicijativu otkupljivani su ru­kopisi i dokumenti od starih sarajevskih porodica, čime je osigurano njihovo trajno očuvanje u okvi­ru javne ustanove. “Ovdje bih želio zabilježiti da je Hamid lično skupio, tj. vlastitim novcem kupio to ogromno blago, i to na veoma neobičan način. Poslije Drugog svjetskog rata izašao je zakon da se svi tavani i podrumi moraju temeljito očistiti i da nikakav zapaljivi materijal vlasnici kuća ne smiju držati na svojim tavanima i u podrumima. Prijetila je velika opasnost da vlasnici kuća, zbog nepoznavanja orijentalnih jezika i onoga što drže po kućama, jednostavno bace neprocjenjivo blago za kulturnu baštinu Bosne i Hercegovine. Amidža je u tom smislu odigrao sjajnu, ogromnu ulogu. On je, naime, Arhivu isposlovao povelik finansijski fond namijenjen za otkup starih knjiga, rukopisa, pisanih uredbi i svih drugih dokumenata iz naše prošlosti, te je zahvaljujući tome otkupljen i saču­van veliki broj starih rukopisa, Kur ana, prijepisa raznih djela iz orijentalne književnosti, poetskih i proznih rukopisa, starih novina i drugog pisanog i štampanog štiva. Članovi nasilno osiromašenih sa­rajevskih porodica, nekada najbogatijih porodica u Sarajevu i Bosni i Hercegovini, bili su neizmjerno zahvalni amidži Hamidu što im je obezbijedio da prodaju pisanu zaostavštinu iz svojih kuća i po-

Almira Alibašić and Ismeta Džigal-Berkovac (Brka, 2018). This work has further revived Dizdar’s intel­lectual engagement in archivistics and historiogra­phy. In 2017, on the occasion of 110 anniversary of Hamid Dizdar’s birth, Centre for culture and edu­cation Tešanj organised a scientific conference en­titled Djelo Hamida Dizdara (The work of Hamid Dizdar), in which eminent experts participated. As a result of this conference, in 2018, Djelo Hamida Dizdara (The work of Hamid Dizdar), a collection of papers was published by Centre for culture and education Tešanj, which represents significant con­tribution in studying and valorisation of Dizdar’s lit­erature and intellectual heritage.

  • 4. Hamid Dizdar’s Library

    1. Origin and formation

Hamid Dizdar was an eminent bibliophile who during four decades, at the cost of great sacrifices, collected books, manuscripts and periodicals. This exceptionally passionate book admirer left behind a library with around 17,200 library items which represents one of the most comprehensive and most valuable private collections in Bosnia and Herze­govina.

On the significance and value of the Hamid Diz- dar’s Library was written during his life as well. In 1966, shortly before his death, in the daily newspa­per Oslobođenje, an article was published entitled “Hamidova biblioteka” (“Hamid’s library”), which emphasised richness and cultural and historical im­portance of this collection. These records testify that Dizdar’s Library was recognized as a cultural treasure even during his life and that his work had wider implications on preservation of written cul­tural heritage of Bosnia and Herzegovina.

Additional information regarding the foundation of the library brings Majo Dizdar in the text “Kod amidže Hamida” (“At Uncle Hamid’s place”), in which the author describes the process of founda­tion and systematic enrichment of funds. It is espe­cially emphasised that during Hamid’s management of Sarajevo Archive this institution was significant­ly enriched with written materials. On his own ini­tiative, manuscripts and documents of old Sarajevo families were purchased, providing their permanent preservation within this public institution. “Here, I would like to note that Hamid personally gathered, i.e. with own money, and bought that vast treasure in a very unusual way. After the Second World War a law was released ordering to thoroughly clean at­tics and cellars and that homeowners cannot hold any flammable materials in their attics and cellars.

188

Huskić

hrane ih u arhive gdje će biti od koristi budućim generacijama. Ono što nisu htjeli otkupiti gradski i državni arhivi amidža Hamid je lično otkupljivao, kupujući stare knjige i rukopise i u antikvarnici svoga prijatelja Sadika Bočuka. Tako je nastala čuvena biblioteka Hamida Dizdara, a on je lično od nje ‘hajrovao’ samo astmu, od koje je bolovao posljednjih godina svoga života.” (Dizdar, 2007: 114-116).

Biblioteka Hamida Dizdara nije samo zbirka knjiga i rukopisa već slojeviti kulturno-historijski feno­men koji povezuje individualnu strast bibliofila s kolektivnim pamćenjem jedne nacije. Nastajala to­kom života Hamida Dizdara, ova biblioteka u sebi nosi odraz njegovih intelektualnih interesa, istraži­vačkog rada i neumorne posvećenosti očuvanju kul­turne vrijednosti Bosne i Hercegovine.

  • 2. Borba za očuvanje

U svom stručnom radu “Historijat i trenutno stanje knjiga Hamida Dizdara u Općoj biblioteci Tešanj”, autorica Besima Sinanović (2003) iznosi podatke o porijeklu i dolasku knjiga Hamida Dizdara u fond Opće biblioteke Tešanj, oslanjajući se, između ostalog, i na kazivanje Mustafe Ćemana, jednog od sudionika procesa otkupa biblioteke. Ćemanovo svjedočenje donosi zanimljive detalje o samom toku događaja, kao i o ulozi i zaslugama pojedinih osoba – ljubitelja knjige – u očuvanju ovog vrijednog fonda.

Neposredno nakon smrti Hamida Dizdara, njegova porodica donijela je odluku o prodaji njegove lične biblioteke. O toj namjeri, prema dostupnim izvori­ma, obaviješteni su najbliži prijatelji Hamida Dizda­ra, među kojima se posebno isticao književnik Alija Isaković, kao i drugi pripadnici tadašnje kulturne i intelektualne zajednice. Njihovo angažovanje bilo je od ključne važnosti u očuvanju i prenošenju ove zbirke u Tešanj.

Biblioteka je najprije ponuđena Gradskom vijeću Sarajeva, odnosno njegovom Savjetu za kulturu. Gradsko vijeće je reagovalo formiranjem Komisije za pregled i procjenu biblioteke. Komisija je, u periodu od 8. novembra do 25. decembra 1967. godine, izvršila pregled i procjenu fonda te o svom radu podnijela izvještaj Gradskom vijeću. Jedna od ključnih preporuka bila je da biblioteku treba otkupiti u cjelini i pohraniti na jednom mjestu, što je ujedno bio i zahtjev porodice Dizdar. Međutim, uprkos preporukama komisije, Gradsko vijeće Sarajeva nije realizovalo otkup.

The great danger threatened that homeowners due to their lack of knowledge and oriental languages and what they kept in their homes, would simply throw away priceless treasure for the cultural heri­tage of Bosnia and Herzegovina. Uncle has played a great role in this part. He has arranged for the Ar­chive sizable financial fund intended for purchase of old books, manuscripts, written orders and all other documents from our past, resulting in purchases and preservation of great number of old manuscripts, Qurans, copies from different works from oriental literature, poetic and prose manuscripts, old news­papers and printed reads. Members of forcefully impoverished families of Sarajevo, at one time most wealthy families in Sarajevo and Bosnia and Herze­govina, were immensely appreciative to uncle Ha­mid for providing them to sell written legacy from their homes and to store them in archives where they will be of use for the future generations. What the city and state archives didn’t want to purchase, uncle Hamid also personally purchased, including old books and manuscripts from the antique shop of his friend Sadik Bočuk. Thus, the famous library of Hamid Dizdar was born, from which he only ‘wangled’ asthma, from which he suffered in the last years of his life.” (Dizdar, 2007: 114-116).

Hamid Dizdar’s Library is not only a collection of books and manuscripts, but layered cultural and his­torical phenomena which links individual passion of bibliophile with collective memory of one nation. It arose during the life of Hamid Dizdar, this library in itself carries reflection of his intellectual interests, research work and relentless dedication for preser­vation of cultural value of Bosnia and Herzegovina.

  1. Fight for preservation

In her professional paper “Historijat i trenutno stanje knjiga Hamida Dizdara u Općoj biblioteci Tešanj” (“The history and current state of Hamid Dizdar’s books in the General Library Tešanj”), author Besima Sinanović (2003) delivers informa­tion regarding origin and arrival of Hamid Dizdar’s books in fund of the General Library Tešanj, lean­ing, among other, on the saying of Mustafa Ćeman, one of participants in the process of library pur­chase. Ćeman’s testimony brings interesting details regarding the course of events, as well as regarding roles and merits of individual persons—book lov- ers—in preservation of this valuable fund.

Immediately after the death of Hamid Dizdar, his family made a decision to sell his private library. Ac­cording to available sources, Hamid Dizdar’s closest friends were informed of this intention, among whom

189

BOSNIACA 2025; 30: 183-196

Nakon toga, porodica se obratila Općini Stolac, rodnom mjestu Hamida Dizdara, očekujući da će lokalne vlasti prihvatiti ponudu. Ipak, predsjednik Skupštine opštine Stolac Marko Gažić, u dopisu od 2. februara 1968. godine, obavijestio je gospođu Dizdar da Skupština, nakon dužeg razmatranja na sjednici održanoj 28. decembra 1967. godine, nije u mogućnosti osigurati sredstva za otkup bibliote­ke. Odustajanjem Stoca zavladala je neizvjesnost u pogledu daljnje sudbine ove biblioteke. Infor­macija o prodaji ubrzo se proširila i izvan granica zemlje. Poseban interes pokazalo je Sveučilište u Bochumu (u Njemačkoj), koje je poslalo stručnu ekipu radi uvida u stanje fonda. Ova vijest izazva­la je zabrinutost među bosanskohercegovačkim intelektualnim krugovima, jer je postojala bojazan da bi biblioteka mogla doživjeti sudbinu fonda Safvet-bega Bašagića, koji je završio u Bratislavi. U tom periodu ključnu ulogu odigrali su književ­nici Alija Isaković i Mak Dizdar, koji su nastojali spriječiti otuđenje biblioteke. Posebno se angažo- vao bibliograf Mustafa Ćeman iz Tešnja, koji je u to vrijeme sarađivao s Alijom Isakovićem i Ma­kom Dizdarom na zajedničkim projektima. Ćeman je insistirao na pokretanju medijske kampanje s ciljem zaštite biblioteke, što je, zahvaljujući Isa- kovićevom angažmanu na televiziji, i ostvareno. Na uzbunu su reagovale i savezne kao i republičke institucije kulture, koje su donijele odluku da se biblioteka ne smije iznositi iz zemlje. Ova odlu­ka predstavljala je važnu olakšavajuću okolnost za sve bibliotekare i književnike uključene u proces zaštite fonda.

Paralelno s tim, Republički sekretarijat za kulturu pokrenuo je akciju Stanovnik i knjiga, kojom se na­stojalo osigurati da svaka općina ima onoliko knjiga koliko broji stanovnika. Budući da je biblioteka u Tešnju u to vrijeme bila veoma skromna po obimu, Mustafa Ćeman je predložio tadašnjem predsjedni­ku općine Tešanj Salihu Sariću da upravo ova op­ćina izvrši otkup biblioteke Hamida Dizdara. Na sjednici Općinskog vijeća, održanoj 9. septembra 1968. godine, povodom Dana oslobođenja Tešnja od fašizma, odbornici su jednoglasno podržali pri­jedlog o otkupu. “Treba imati u vidu da je ova od­luka donesena u vrijeme kada su ekonomske prilike bile nepovoljne, a potrebe budžeta za finansiranje djelatnosti od posebnog značaja bile veoma nagla­šene. Za biblioteku su, po ovoj odluci izdvojena, za ono vrijeme, velika sredstva u iznosu od 20 miliona dinara” (Galijašević, 2003: 126-127).

Odlukom o kupovini biblioteke, Općina Tešanj je, iako ekonomski nerazvijena i siromašna, pokazala

writer Alija Isaković stood out, as well as other mem­bers of the cultural and intellectual community. Their involvement was of key importance in preservation and transfer of this collection to Tešanj.

The library was offered at first to the City Council of Sarajevo, i.e. their Council of Culture. The City Council reacted by forming the Commission for review and assessment of the library. In the period from 8th of November to 25th of December 1967, the Commission executed a review and assessment of funds and gave their report to the City Council. One of the key recommendations was to buy off the library in whole and to store it in one place, which was also the request of the Dizdar. However, despite the Commission’s recommendation, the City Coun­cil of Sarajevo didn’t make the purchase.

Afterwards, the family turned to Municipality Sto­lac, home place of Hamid Dizdar, expecting that lo­cal authorities would take the offer. Yet, president of the Assembly of Municipality Stolac, Marko Gažić, in an official letter dating on 2nd February 1968, in­formed Mrs. Dizdar that Assembly, after longer con­sideration at the session held on 28th of December 1967, is unable to provide means for the purchase of the library. There was uncertainty in the further fate of this library with the withdrawal of Stolac. Information regarding the purchase spread quickly beyond the country borders. A special interest was shown by the University in Bochum (in Germany) which sent an expert team to check the condition of funds. This news caused concerns among BH intel­lectual circles because fear existed that the library would meet the fate of Safvet-bey Bašagić’s fund which ended up in Bratislava. In the key period, main roles were played by authors Alija Isaković and Mak Dizdar, who tried to prevent the alienation of the library. The bibliographer Mustafa Ćeman from Tešanj, who at the time was collaborating with Alija Isaković and Mak Dizdar on joint projects, was especially engaged. Ćeman insisted on launching a media campaign with the goal of protecting the li­brary, which was realised with the engagement of Isaković on the television. Federal and republic cul­tural institutions reacted to the sound of alarm which made a decision that library cannot be taken out of the country. This decision represents important miti­gating circumstances for all librarians and authors involved in the process of preservation of fund.

In parallel, the Republic Secretariat for culture started an action Resident and book, which sought to ensure that each municipality has as many books as there are inhabitants. Since at that time the library in Tešanj was very humble in size, Mustafa Ćeman proposed

190

Huskić

izuzetnu kulturnu zrelost i posvećenost očuvanju baštine. Ovaj čin može se tumačiti kao primjer snažne kulturne politike lokalne zajednice, koja je prepoznala i vrednovala biblioteku Hamida Dizdara kao kulturno dobro od nacionalnog značaja.

Socijalistička Republika Bosna 1 Hercegovina skupStiha opštihs stolac

PD.brojsOl/I - 5/1

Stolac,2.februara 1968.godine

DIZDAR A DIM, supruga pok.IIamida Dizdara

KOns^antlna"TeMča 51

Primio sam VaSej cijenjeno pismo, u vezi kupovine Biblioteke VaSeg pok. muža Hamida. predstvanici nače Opžtine poslije posjete Vama, informleall su SO-e o posjeti i cijeni Biblioteke 1 o mogućnosti sufinanciranja od strane kulturnih institucija naSe Republike.’

Prvi zaključak SkupStine bio je da Savjet za prosvjetu preispita mogućnosti obezbjedjanja sredstava za kupovinu Biblioteke.

PoSto su republičke institucije nesainterosovane u učešću flnaneiranja, to je ponovo prezentovano Skupštini na razmatranje. Skupština opStlne, na svojoj sjednici održanoj 28.decembra 1967.godine, donijela je zaključak, da nije u mogućnosti obezbjediti sredstva za kupovinu Biblioteke. Jedini razlozi su materijalne prirode, te nam je jako žao, Sto nismo, 1 pored najbolje volje, u mogućnosti da to učinimo.’ S poštovanjem

image2.jpeg

Slika 2. Pismo predsjednika Skupštine opštine Stolac Marka Gažića Dizdarevoj supruzi Adili (Arhiva Fond Hamid Dizdar)

Figure 2. Letter from the President of the Municipality Assembly of Stolac, Marko Gažić, to Dizdar's wife, Adila (Archive Hamid Dizdar Fund)

  • 2. Knjižno blago

Prema procjeni Komisije za pregled i procjenu, koja je imenovana od Savjeta za kulturu Gradskog vijeća Sarajeva i koju su sačinjavali: Fuad Cerić, Mahmud Traljić i Branko Čulić, utvrđeno je da biblioteka Ha- mida Dizdara sadrži 17.237 knjiga pretežno iz obla­sti humanističkih znanosti i umjetnosti te zbirku pe­riodike koju čini 898 naslova, većinom nekomplet­nih časopisa i listova (Brka, 1991). Bosna, Bošnjak, Sarajevski cvjetnik, Bosanska vila, Nada, Behar, Gajret, Danica, Golubica, Srbsko-dalmatinski ma­gazin iz Zadra, Vijenac samo su neki od časopisa i listova od izuzetnog značaja za kulturnu historiju Bosne i Hercegovine, a koji su dio ovog fonda.

to then president of the Municipality Tešanj, Salih Sarić, that the Municipality make a purchase of Ha­mid Dizdar’s Library. At the session of Municipality Council, held on 9th of September 1968, on the oc­casion of Day of liberation of Tešanj from fascism, councillors unanimously endorsed the purchase deci­sion. “It should be considered that this decision was endorsed in the time when the economic situation was not favourable and budget necessities for financ­ing activities of special importance were highly em­phasized. For the library, with this decision, for that time, a large amount of 20 million dinars was allo­cated” (Galijašević, 2003: 126-127).

image3.jpeg

Slika 3. Odbornici i predsjednik općine Tešanj koji su jednoglasno izglasali Odluku o kupovini knjižnog blaga Hamida Dizdara (Tešanj, 1968) (Arhiva JU Opće biblioteke)

Figure 3. Councilors and president of Municipality of Tešanj which unanimously endorsed the purchase decision of Hamid Dizdar’s Treasure (Tešanj, 1968) (Archive of JU Opća biblioteka/General Library)

With the decision to purchase the library, the Mu­nicipality of Tešanj, although economically un­developed and poor, showed exceptional cultural maturity and dedication of preservation of heritage. This act can be interpreted as an example of strong cultural politics of the local community, which rec­ognized and valued the Library of Hamid Dizdar as cultural goods of national importance.

  • 3. Treasure

According to the assessment of the Commission for review and assessment, which was appointed by the Council for culture of the City Council of Sarajevo, formed by: Fuad Cerić, Mahmud Traljić and Branko Čulić, it was determined that library of Hamid Diz­dar holds 17,237 books mostly in the field of hu­manities and arts and collection of periodicals with 898 titles, mostly incomplete journals and newspa-

191

BOSNIACA 2025; 30: 183-196

“Posebnu kategoriju štampanog materijala pred­stavljaju rariteti, tj. rijetki primjerci knjiga objav­ljenih kod nas i na strani počev od druge polovine XVIII vijeka pa do danas. Zbirka rariteta broji 1218 knjiga. Od tog broja otpada 321 sveska na bosansku knjigu, 813 na ‘jugoslaviku’, a 84 sveska na stranu literaturu” (Izvještaj Komisije, 1967). Među njima se posebno ističe: Nedjeljnik dvostruki fra Filipa Lastrića, štampan u Mlecima 1766. godine, kao i prva izdanja djela Petra II Petrovića Njegoša (Gor­ski vijenac, 1847), Dositeja Obradovića, Jovana Sterije Popovića i Vuka Stefanovića Karadžića.

Značajnu cjelinu biblioteke čine i knjige štampane u Vilajetskoj štampariji u Sarajevu, osnovanoj 1866. godine. Među njima se ističe Bukvar iz 1867. go­dine, kao jedan od prvih udžbenika štampanih na prostoru Bosne i Hercegovine.

Strukturalna analiza fonda pokazuje da je više od 85% biblioteke vezano za nacionalnu kulturu bivše Jugoslavije. Od ukupnog broja publikacija, preko 2.800 odnosi se isključivo na Bosnu i Hercegovi­nu, više od 12.000 na jugoslavensko književno i kulturno stvaralaštvo, dok oko 1.400 čini literatura na stranim jezicima – dobrim dijelom povezana s Bosnom i Hercegovinom ili jugoslavenskim prosto­rom. Oko 8.700 publikacija objavljeno je do 1945. godine, dok je približno 8.200 nastalo nakon tog da­tuma. (Izvještaj Komisije, 1967)

Posebnu vrijednost čine rukopisi značajnih knji­ževnika i kulturnih radnika, uključujući Šemsudina Sarajlića, Aliju Nametka, Hamzu Humu i Hamdiju Kreševljakovića, s kojima je Dizdar održavao lične i profesionalne kontakte. Biblioteka je također bo­gata arhivskom građom dokumentarnog karaktera, koja uključuje izvještaje, pravilnike, propise, kata­loge, fotografije i druge vrste dokumenata. Biblio­grafski kuriozitet predstavlja zbirka knjiga s autor­skim potpisima i posvetama, što dodatno naglašava jedinstvenost ovog fonda.

Ovim karakteristikama, biblioteka nadilazi okvir lične zbirke i predstavlja vrijedan izvor za istraživa­nja kulturne, književne i društvene historije Bosne i Hercegovine, ali i šireg jugoslavenskog prostora. Ona prerasta u dokumentarni spomenik jednog vre­mena, prostora i kulturnog identiteta

pers (Brka, 1991). Bosna, Bošnjak, Sarajevski cv- jetnik, Bosanska vila, Nada, Behar, Gajret, Danica, Golubica, Srbsko-dalmatinski magazin from Zadar, Vijenac are just a few of journals and newspapers of exceptional significance for cultural history of Bos­nia and Herzegovina, are part of this fund.

“Special category of printed materials represent rarities, i.e. copies of rare books published here and abroad starting from the second half of 18th century until today. Collection of rarities counts 1218 books. From that number 321 volumes fall to Bosnian books, 813 to ‘Yugoslavica’, and 84 volumes to for­eign literature (Izvještaj Komisije, 1967). Among them, particularly are standing out: Nedjeljnik dvostruki fra Filipa Lastrića, printed in Venice in 1766, as well as first editions of Petar II Petrović Njegoš (Gorski vijenac, 1847), Dositej Obradović, Jovan Sterija Popović and Vuk Stefanović Karadžić.

Books printed in the Vilayet’s Printing House in Sarajevo, founded in 1866, create significant com­pleteness of the library. Among them, Bukvar from 1867 stands out as one of the first text books printed on the territory of Bosnia and Herzegovina.

Structural analysis of funds shows that more than 85% of the library is connected to the national cul­ture of former Yugoslavia. From the total number of publications, over 2,800 applies exclusively to Bos­nia and Herzegovina, more than 12,000 to Yugoslav literature and cultural creativity, while about 1,400 consists of literature in foreign languages—largely related to Bosnia and Herzegovina or the Yugoslav area. Around 8,700 publications were published un­til 1945, while around 8,200 were created after that date. (Izvještaj Komisije, 1967)

Special value is made by manuscripts of significant writers and cultural workers, including Šemsudin Sarajlić, Alija Nametak, Hamza Humo and Ham- dija Kreševljaković, with whom Dizdar maintained personal and professional contacts. The library is also enriched by archival materials of documentary character, including reports, regulations, rules, cata­logues, photographs and other kinds of documents. Bibliographic curiosity represents a collection of books with author signatures and dedications, which further emphasizes the uniqueness of this fund.

With these characteristics, the library outweighs the frame of personal collection and represents a valu­able source for research of cultural, literary and so­cial history of Bosnia and Herzegovina but also the wider Yugoslav area. It grows into a documentary monument of time, space and cultural identity.

192

Huskić

image4.jpeg

Slika 4. Dio Dizdareve rukopisne ostavštine (Arhiva Fond Hamid Dizdar)

Figure 4. Part of Dizdar’s manuscript legacy (Archive Hamid Dizdar Fund)

  • 4. Biblioteka danas

Posebno je važno istaknuti da su već na samom po­četku agresije na Bosnu i Hercegovinu 1992. godi­ne, kako navodi Mirsad Ćeman (2014), zahvaljuju­ći izuzetnoj požrtvovanosti Amira Brke i tadašnjih uposlenika Opće biblioteke Tešanj, poduzete hrabre i odlučne mjere u cilju zaštite knjižnog fonda Bibli­oteke. Uprkos svakodnevnim ratnim opasnostima i intenzivnom granatiranju, uposlenici su, uz veliki lični rizik i angažman, uspjeli evakuisati najvredniji dio fonda, s posebnim naglaskom na biblioteku Ha- mida Dizdara. Knjige su premještene u adekvatna skloništa, udaljena od tadašnje zgrade biblioteke, kako bi se izbjegla sudbina kakvu su doživjele insti­tucije poput Nacionalne i univerzitetske biblioteke Bosne i Hercegovine, koja je do 1992. godine bila smještena u zgradi sarajevske Vijećnice, kao i Ori­jentalnog instituta.

Ovaj čin ne predstavlja samo primjer profesional­ne odgovornosti već i kontinuitet višedecenijskog odnosa lokalne zajednice prema očuvanju kultur­nog naslijeđa. Dok su prethodne generacije ulagale napore u pribavljanje i očuvanje fonda, generacije bibliotekara tokom rata pokazale su izuzetnu odluč­nost u njegovom spašavanju.

Danas je biblioteka Hamida Dizdara u potpunosti sačuvana i funkcioniše kao zasebna zbirka unutar Opće biblioteke Tešanj. Cjelokupan fond je inven- tarisan i klasificiran, a za približno 80% građe izra­đeni su abecedni i stručni katalozi.

Kako je Biblioteka Tešanj punopravna članica siste­ma COBISS, obrada bibliotečke građe kontinuirano

  • 3. Library today

It is important to emphasise that at the very begin­ning of the aggression on Bosnia and Herzegovina in 1992, as stated by Mirsad Ćeman (2014), due to the exceptional dedication of Amir Brka and the then employees of the Tešanj General Library, courageous and decisive measures were taken to protect the Li­brary’s treasure collection. Despite everyday war danger and intensive shelling, employees, with great personal risk and engagement, succeeded in evacuat­ing the most valuable part of the fund, with special fo­cus on the Hamid Dizdar’s Library. Books are trans­ferred in adequate shelters, away from the back then library building, to avoid the destiny experienced by the National and University Library of Bosnia and Herzegovina situated in the building Vijećnica until 1992 and the Institute of Oriental studies.

This act not only represents professional responsi­bilities, but also continuity of relations of the local community during decades toward preservation of cultural heritage. While previous generations made efforts in procurement and preservation of funds, generations of librarians during the war showed ex­ceptional determination in its saving.

Today, Hamid Dizdar’s Library is saved completely and functions as a separate collection within the General Library Tešanj. The entire fund is invento­ried and classified, and for almost 80% of materials and alphabetical and subject catalogues are created. Since The Library of Tešanj is a full-fledged member of COBISS system, processing of library materials

193

BOSNIACA 2025; 30: 183-196

se odvija u okviru tog sistema, što u značajnoj mjeri doprinosi unapređenju dostupnosti fonda istraži­vačima, naučnim radnicima i ostalim korisnicima. Pristup fondu se omogućava u skladu s Pravilnikom o radu Biblioteke, čime se osigurava sistemska, pro­fesionalna i trajna dostupnost ovog kulturnog i na­učnog resursa.

is carried out continuously within the framework of the system, which to significant extent contributes to improvement of fund accessibility to research­ers, academics and other users. Access to funds is enabled in accordance with the Library’s Rules of Procedure, ensuring systematic, professional and permanent availability of this cultural and scientific resource.

image5.jpeg

Slika 5. Radni sto, stolica i ormar Hamida

Dizdara

Figure 5. Hamid Dizdar’s work table, chair and wardrobe

image6.jpeg

Slika 6. Dio bibliotečke građe Dizdarevog fonda

Figure 6. Part of the library materials of the Dizdar Fund

5. Zaključak

Primarni cilj ovog rada bio je osvijetliti lik i djelo Hamida Dizdara kroz prizmu njegovog književnog stvaralaštva i izuzetnog doprinosa očuvanju kul­turne baštine, s posebnim naglaskom na nastanak i otkup njegove privatne biblioteke. Analizom do­stupnih arhivskih izvora, izvještaja komisija, svje­dočenja savremenika i stručne literature potvrđeno je da Biblioteka Hamida Dizdara predstavlja jednu od najvažnijih privatnih zbirki knjiga i rukopisa u Bosni i Hercegovini.

Rezultati istraživanja ukazali su na nekoliko ključ­nih aspekata. Prvo, biblioteka svojim obimom i ra­znovrsnošću građe (više od 17.200 jedinica) nadila­zi okvire lične zbirke i prerasta u instituciju od naci­onalnog značaja. Osim toga, njena vrijednost ogle­da se ne samo u kvantitetu već i u kvalitetu samog fonda. Rijetki primjerci knjiga, rukopisi značajnih bosanskohercegovačkih intelektualaca, periodika i arhivska građa čine je jednim od najrelevantnijih

6. Conclusion

The primary goal of this paper was to shed light on the person and work of Hamid Dizdar through the prism of his literary creativity and exceptional contribution to the preservation of cultural heritage with special emphasis on formation and purchase of his private library. With analysis of available archi­val sources, reports of Commissions, testimonies of contemporaries and specialized literature, it is con­firmed that Hamid Dizdar’s Library represents one of the most important private collections of books and manuscripts in Bosnia and Herzegovina.

Results of the research pointed to several key as­pects. Firstly, the library with its size and variety of materials (more than 17,200 items) exceeds the scope of personal collection and evolves to an insti­tution of national importance. Moreover, its value is measured not only by quantity, but also by the quality of the fund itself. Rare copies of books, manuscripts of important BH intellectuals, periodi-

194

Huskić

izvora za proučavanje kulturne i književne historije Bosne i Hercegovine u 19. i 20. stoljeću.

Drugo, otkup biblioteke 1968. godine od strane Općine Tešanj pokazao je da su lokalne zajednice, iako materijalno skromne, bile spremne prepoznati i zaštititi kulturno naslijeđe od neprocjenjive vrijed­nosti. Taj čin predstavlja rijedak primjer sinergije intelektualaca, kulturnih radnika i općinskih vlasti, koji su zajedničkim naporima spriječili da nacio­nalno blago postane predmet otuđenja. U kontekstu tadašnje Jugoslavije, ali i šire, otkup Dizdareve bi­blioteke može se smatrati pionirskim primjerom in­stitucionalne brige o privatnim fondovima koji čine sastavni dio kulturnog identiteta.

Treće, činjenica da je biblioteka sačuvana tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu, zahvaljujući po­žrtvovanosti bibliotekara i kulturnih radnika, govori da njeno očuvanje nije bio samo čin zaštite knjiga već i čin očuvanja identiteta i kontinuiteta kulturnog pamćenja.

Danas, kao sastavni dio JU Opće biblioteke Tešanj, Fond Hamid Dizdar ima višestruku ulogu: on je na­učni resurs, kulturni simbol i inspiracija za nove ge­neracije istraživača i čitalaca. Njegova dostupnost putem sistema COBISS dodatno naglašava njegovu savremenost i otvorenost, dok njegovo trajno prisu­stvo u Tešnju svjedoči o važnosti lokalnih inicijati­va u očuvanju nacionalnog naslijeđa.

Stoga se Biblioteka Hamida Dizdara može posma- trati kao paradigma odnosa prema kulturnom nasli­jeđu: pokazuje kako pojedinac može stvoriti blago univerzalne vrijednosti, ali i kako zajednica može imati presudnu ulogu u njegovom očuvanju. Njena uloga nije iscrpljena samo u čuvanju prošlosti već i u inspirisanju budućih istraživanja te podsticanju svijesti o značaju knjige i pisane riječi u oblikova­nju identiteta.

cals and archival materials make one of the most relevant sources for research of cultural and literary history of Bosnia and Herzegovina in the 19th and 20th centuries.

Secondly, the purchase of the library in 1968 by the Municipality Tešanj showed that local communi­ties, although financially modest, were ready to rec­ognize and to protect cultural heritage of priceless value. This act represents a rare example of synergy of intellectuals, cultural workers and municipal au­thorities, which with combined efforts have prevent­ed the national treasure from becoming an object of alienation. In the context of then Yugoslavia, but as well as beyond, purchase of Dizdar’s library can be considered as a pioneer example of institutional care for private funds which can be considered as an integral part of cultural identity.

Thirdly, the fact that the library was preserved dur­ing the aggression on Bosnia and Herzegovina, thanks to the dedication of librarians and cultural workers, suggests that its preservation was not only an act of protecting books, but also an act of preserv­ing identity and the continuity of cultural memory.

Today, as a component part of Public Institution General Library Tešanj, Hamid Dizdar’s Fund has a multi-faceted role: it is a scientific source, cultural symbol and inspiration for new generations of re­searchers and readers. Its availability via COBISS system additionally emphasises its contemporane­ity and openness, while its permanent presence in Tešanj testifies to the importance of local initiatives in preserving national heritage.

Therefore, the Library of Hamid Dizdar can be ob­served as a paradigm of treatment of cultural heri­tage: it shows how individual can create treasure of universal value, but also how community can have a crucial role in its preservation. Its role is not only exhausted in preserving the past, but also in inspir­ing future research and raising awareness of the im­portance of books and the written word in shaping identity.

195

BOSNIACA 2025; 30: 183-196

Bibliografija / Bibliography

196

References

 

Brka, A. 1991Katalog knjiga štampanih do 1910. go­dine na jezicima jugoslovenskih naroda. Tešanj: Narodna biblioteka “Hamid Dizdar”.;

 

Brka, A. 2018Uvodna riječ.In: Djelo Hamida Dizda­ra: Zbornik sa naučnog skupa. p. 7–11. Tešanj: Centar za kulturu i obrazovanje.

 

Ćeman, M. 1993Velik kao mrav. Behar.;

 

Ćeman, M. 2014Globalni aspekt na mikroplanu.In: Tešanjski odgovor: Odbrana 1992–1995. godine i njene interpretacije. p. 13–37. Tešanj: Centar za kulturu i obrazovanje.

 

Dizdar, H. 1998Izabrana djela. Tešanj: Centar za kul­turu i obrazovanje.

 

Dizdar, H. 2003Pjesme i pripovijetke. Sarajevo: Pre­porod.;

 

Dizdar, M. 2007Mak Dizdar: Sjećanja i fotografije. Zenica: Vrijeme.;

 

Galijašević, A. 2003Na tragovima tešanjske prošlosti. Tešanj: Centar za kulturu i obrazovanje.

 

Gušić, S. 2016Hamid Dizdar, arhivist. In: Zahirović, Š. (Ed.), , editor. Hercegovački naučnici/znanstvenici i tradicija istraživanja u Hercegovini: Zbornik radova. p. 245–252. Mostar: Federalno minis­tarstvo obrazovanja i nauke/znanosti.

 

Ridžal, H. 2017U sjeni bratova imena: 110 godina od rođenja i 50 godina od smrti Hamida Dizdara. Stav. 3(101):74–77

 

Ridžal, H. 2019Veliki Hamid Dizdar: Od ustaškog premlaćivanja do Golog otoka. Stav. 5251252:54–57

 

Sinanović, B. 2003Historijat i trenutno stanje knjiga Hamida Dizdara u Općoj biblioteci Tešanj [Neob­javljeni rukopis]. Tešanj.;

 

Travančić, M. 2016Formiranje biblioteke Hamida Diz­dara kao konsekvenca njegovog istraživanja etno­grafske i pozorišne tradicije u BiH. In: Zahirović, Š. (Ed.), , editor. Hercegovački naučnici/znanstvenici i tradicija istraživanja u Hercegovini: Zbornik radova. p. 465–474. Mostar: Federalno minis­tarstvo obrazovanja i nauke/znanosti.


This display is generated from NISO JATS XML with jats-html.xsl. The XSLT engine is libxslt.