Segmenti digitalne transformacije knjižnica u sustavu znanosti i visokog obrazovanja: korisničko iskustvo u središtu

1. Uvod

U razdoblju raznovrsnosti formata knjižnične građe i razvoja digitalnih knjižničnih usluga koje obilje­žavaju 21. stoljeće, izazov suvremenih knjižnica je pronaći odgovarajući način na koji će veliku koli­činu informacija prezentirati korisnicima kako bi se izdvojili relevantni sadržaji te istovremeno dodala vrijednost sadržajima i građi o kojoj knjižnice skr­be, a u konačnici i knjižničnim uslugama. Stvaranje i korištenje alata pomoću kojih će knjižničari vršiti prikupljanje, pohranu i obradu građe te upravljanje informacijama o poslovanju postao je imperativ ra­zvoju suvremenih knjižničnih platformi. Građa i for­mati građe koju knjižnica treba predstaviti korisnici­ma imaju ključnu ulogu u odlučivanju kakav knjiž- nični sustav će knjižnica koristiti. Za knjižničare se integrirani knjižnični sustav, koji se još uvijek koristi u većini knjižnica visokog obrazovanja i znanosti u Hrvatskoj, pokazao neadekvatnim, između ostaloga i zbog nemogućnosti upravljanja e-izvorima i uprav­ljanja cjelokupnim knjižničnim poslovanjem, od na­bave do posudbe. Premda u stručnoj i znanstvenoj literaturi pojam digitalna transformacija ranije nije korišten, knjižnice od kraja 20. stoljeća kontinuirano prolaze kroz proces digitalne transformacije, i to u dva velika segmenta: u poslovanju, dijelu koji nije izravno vidljiv korisnicima, i u uslugama, onom di­jelu s kojim su korisnici u izravnom kontaktu (Vrana & Kovačević, 2023). Već je sâmo uvođenje informa­cijskih sustava u knjižnice predstavljalo određenu vrstu digitalne transformacije pri kojoj se cjeloku­pno poslovanje knjižnica promijenilo – od katalogi- zacije, preko pretraživanja građe, do posudbe. Danas cilj digitalne transformacije knjižnica znanosti i vi­sokog obrazovanja podrazumijeva stvaranje digital­no zrele okoline za učenje i istraživanje, pri čemu se knjižnice iz centra znanja “usredotočenog na knjige” pretvaraju u “tehnološki podržan centar za učenje”, s online uslugama i inovativnim tehnološkim susta­vima koji omogućuju novu kulturu učenja. Knjižni­ce iz sustava znanosti i visokog obrazovanja trebaju pratiti evoluciju od trenutnih trendova distribucije različitih knjižničnih zbirki i pohrane podataka u vir­tualno istraživačko okružje¹ gdje nova uloga knjižni­čara postaje ugrađena u tijek stručnih i znanstvenih istraživanja koje korisnici provode (Kempf, 2023). U radu se opisuje uloga knjižnica u podršci znanosti i visokom obrazovanju, prikazuje se teorijski okvir digitalne transformacije, karakteristike za procjenu

1. Introduction

In an age characterised by the diversity of resources formats and the development of digital library ser­vices that mark the 21st century, the challenge for modern libraries is to find an appropriate way to present to users the vast amount of information so that relevant content is singled out while at the same time adding value both to the content and to the holdings under library stewardship—and ultimately to library services themselves. The creation and use of tools by means of which librarians collect, store and process resources and manage information have become imperative for the development of contem­porary library platforms. The nature and formats of the material that the library has to present to its us­ers play a decisive role in choosing what kind of library management system the institution will use. For librarians, the integrated library system that is still used in most Croatian academic and research libraries has proved inadequate, among other things because it cannot manage e-resources or oversee entire library workflows from acquisition to lend­ing. Although the term digital transformation was not yet used in professional and scholarly literature, libraries have, since the end of the 20th century, been continuously undergoing a process of digital transformation in two broad segments: in their in­ternal operations, which are not directly visible to users, and in the services that are in direct contact with users (Vrana & Kovačević, 2023). The very introduction of information systems into libraries already represented a form of digital transformation that changed the whole of library business—from cataloguing through browsing to lending. Today, the goal of the digital transformation of academic and research libraries entails creating a digitally mature environment for learning and research in which li­braries move from being “book-centred” knowledge hubs to “technology-supported learning centres” with online services and innovative technological systems that enable a new learning culture. Aca­demic and research libraries must keep pace with the evolution from present trends of distributing various library collections and storing data to vir­tual research environments¹ where the new role of the librarian is embedded in the research workflow of the users (Kempf, 2023). This paper describes the role of libraries in supporting science and higher education, presents the theoretical framework of

¹ Virtual research environments (VREs) are innovative, web-based, community-oriented, inclusive, flexible, and secure work envi­ronments designed to serve the needs of modern science (Candela et al., 2013).

292

Katulić

stupnja digitalne zrelosti knjižnica, čimbenici koji utječu na digitalnu transformaciju knjižnica te se prikazuju karakteristike platforme knjižničnih uslu­ga kao ključnog segmenta digitalne transformacije knjižnica.

2. Digitalna transformacija knjižnica u sustavu znanosti i visokog obrazovanja

Digitalna transformacija se, prema definicijama, prvenstveno odnosi na integraciju digitalne tehno- logije² u sva područja poslovanja, na način da se uvelike mijenja način poslovanja, organizacijska kultura i vrijednosti povezivanjem poslovnih pro­cesa uz primjenu digitalne tehnologije (Spremić, 2017: 38). Korištenjem digitalnih tehnologija iz temelja se mijenja način na koji organizacija dje­luje i način na koji pruža vrijednost korisnicima. U procesu digitalne transformacije tehnologija treba omogućiti pristup sadržajima svima i to kada god žele (Kučina Softić et al., 2022: 20), a glavna ideja digitalne transformacije je pružanje online i offline usluga korištenjem digitalnih platformi. Na razvoj i usvajanje digitalnih tehnologija utjecalo je više trendova u svijetu, kao što su kontinuirano poveća­nje očekivanja korisnika, personalizacija proizvoda i usluga, prelazak korisnika na servise i platforme (npr. platforme za dijeljenje), dostupnost sadržaja i usluga u svakom trenutku koji su postali standard u očekivanju korisnika. Prema Akcijskom planu EU-a za digitalno obrazovanje 2021. – 2027. (Europska komisija, 2020) cilj koji treba postati i dio općih ciljeva strategija Sveučilišta obuhvaća prilagodbu obrazovanja te osposobljavanje digitalnom dobu. U strateškim dokumentima utvrđena su dva cilja veza­na uz digitalnu transformaciju visokih učilišta: bolja uporaba digitalne tehnologije za poučavanje i uče­nje te razvijanje relevantnih digitalnih kompeten­cija i vještina za digitalnu transformaciju (Kučina Softić et al., 2021: 32). Visokoškolske i znanstvene knjižnice dio su infrastrukture obrazovanja pa je i njihova transformacija nužna u skladu s digitalnim promjenama i zahtjevima digitalnog koncepta obra­zovanja (Kučina Softić et al., 2022: 136).

Digitalna transformacija utječe na visokoškolske i znanstvene knjižnice na dva načina. Kao korisnici tehnologija, knjižnice se moraju snaći u izazovima i prilikama koje donose nove tehnologije i napred­ni digitalni alati za poboljšanje svog poslovanja integracijom knjižničnih procesa. Utjecaj digitalne transformacije na knjižnice kao pružatelje sadrža­ja korisnicima očituje se u proširenim korisničkim

digital transformation, the features used to assess the degree of digital maturity of libraries, the factors influencing the digital transformation of libraries, and outlines the characteristics of library-services platforms as a key segment of the digital transfor­mation of libraries.

2. . Digital transformation of academic and research libraries

Digital transformation is most commonly defined as the integration of digital technology² across all areas of business in such a way that it profoundly changes the method of operation, organisational culture and values by linking business processes through the application of digital technology (Spremić, 2017: 38). By using digital technologies, the way an or­ganisation operates and delivers value to users is fundamentally altered. In a digitally transformative process, technology should enable access to content for everyone whenever they wish (Kučina Softić et al., 2022: 20), and the main idea is to provide online and offline services through digital platforms. The development and adoption of digital technologies have been influenced by a number of global trends, such as the continuous increase in user expectations, the personalisation of products and services, the shift of users to services and platforms, and the ex­pectation that content and services will be available at any time. According to the EU Digital Education Action Plan 2021–2027 (Europska komisija, 2020), which should also become part of the general ob­jectives of university strategies, the goal is to adapt education and training to the digital age. Two objec­tives have been identified for the digital transforma­tion of higher-education institutions: better use of digital technologies for teaching and learning, and the development of relevant digital competences and skills for digital transformation (Kučina Softić i dr., 2021: 32). Academic and research libraries are an integral part of the educational infrastructure and thus their transformation must align with digital changes and the requirements of the digital concept of education (Kučina Softić et al., 2022: 136).

Digital transformation affects academic and re­search libraries in two ways. As users of technology, libraries must navigate the challenges and opportu­nities brought about by new technologies and ad­vanced digital tools to improve their operations by integrating library processes. Its impact on libraries as content providers is reflected in expanded user services, i.e. in the development of hybrid and virtu-

² Digital technologies are electronic tools, systems, devices and re­sources that generate, store or process data.

293

BOSNIACA 2025; 30: 291-310

uslugama, odnosno u razvoju hibridnih i virtualnih knjižnica, organizaciji inovativnih prostora za uče­nje te poboljšanju korisničkog iskustva. Ova dvo­struka uloga zahtijeva strateški pristup digitalnoj transformaciji, balansirajući između usvajanja naj­suvremenijih tehnologija i pružanja dostupnih uslu­ga visoke kvalitete.

Knjižnice koje kontinuirano razvijaju infrastruktu­ru kao podršku znanstvenoistraživačkim procesima razvijaju se u ravnopravne partnere u znanstvenim istraživanjima, s nizom aktivnosti koje nadilaze tradicionalni razvoj zbirki i pristup informacijama (Kempf, 2023). Primarna funkcija knjižnica zna­nosti i visokog obrazovanja više nije ograničena na pružanje informacijskih izvora, već se knjižnice pretvaraju u virtualna istraživačka okruženja i vir­tualne laboratorije gdje su, osim istraživanja (koja obuhvaćaju pretraživanje elektroničke i digitalizira­ne građe), uključeni i aspekti digitalne pohrane te poučavanja, a knjižnice kontinuirano razvijaju in­frastrukturu za upravljanje podacima.

Sustavi i prakse za istraživanje, obrazovanje i rad na daljinu u 21. stoljeću opisivani su pod različitim nazivima, uključujući virtualna istraživačka okruže­nja, kolaboratorije, sustave za rješavanje problema, grupni softver, dijeljene radne prostore, virtualne zajednice prakse, virtualne svjetove, dijeljene repo- zitorije, e-znanost, e-istraživanje, e-učenje, udalje­nu suradnju, računalno podržani kooperativni rad, distribuirani rad i računalno podržano kooperativ­no učenje (Sonnenwald et al., 2009). Za razliku od virtualnih podatkovnih centara (engl. Virtual Data Centers – VDC) čija je primarna uloga osiguravanje računalnih, spremišnih i mrežnih resursa ustanova­ma iz akademske i znanstvene zajednice za potrebe izgradnje vlastitih virtualnih podatkovnih centara te uporabu virtualnih poslužitelja u skladu s aktual­nim potrebama (Srce, 2023), virtualna istraživačka okruženja, uz alate za međusobnu komunikaciju i suradnju na daljinu, uključuju digitalne knjižnice, istraživačke podatke, repozitorije i arhive koji omo­gućuju pohranu i dohvaćanje znanstvenih izvora i podataka. Knjižnice u sustavu znanosti i visokog obrazovanja imaju značajnu i višestruku ulogu u razvoju, upravljanju i korištenju virtualnih istraži­vačkih okruženja na sveučilištima upravo u dionici pružanja i razvoja digitalnog pristupa građi koju po­hranjuju u svim formatima. Visokoškolske knjižni­ce predstavljaju jedan od temeljnih resursa visoke znanstvene naobrazbe koji jedinstvom zbirki, alata i usluga nabavljaju, organiziraju, prenose i omogu­ćavaju pristup informacijama za potrebe nastavnog procesa, znanstvenog istraživanja, objavljivanja i

al libraries, the organisation of innovative learning spaces and the enhancement of the user experience. This dual role requires a strategic approach to digi­tal transformation, balancing the adoption of the lat­est technologies with the provision of high-quality, accessible services.

Libraries that continuously develop infrastructure to support research processes are evolving into equal partners in scientific research, with a range of ac­tivities that go beyond traditional collection devel­opment and access to information (Kempf, 2023). The primary function of academic and research li­braries is no longer limited to providing informa­tion resources; instead, they are turning into virtual research environments and laboratories that, in ad­dition to research, encompass digital storage, teach­ing, and the continuous development of data-man- agement infrastructure.

Systems and practices for research, education and remote work in the 21st century have been described under a variety of names, including virtual research environments, collaboratories, problem-solving systems, groupware, shared workspaces, virtual communities of practice, virtual worlds, shared re­positories, e-science, e-research, e-learning, remote collaboration, computer-supported cooperative work, distributed work and computer-supported co­operative learning (Sonnenwald et al., 2009). Un­like virtual data centres, whose primary role is to provide computing, storage and network resources to academic and research institutions so that they can build their own virtual data centres and use vir­tual servers as needed (Srce, 2023), virtual research environments, along with tools for communication and remote collaboration, include digital libraries, research data, repositories and archives that allow for the storage and retrieval of scholarly resourc­es and data. Academic and research libraries play a significant and multifaceted role in the develop­ment, management and use of virtual research en­vironments at universities, precisely in the part of providing and developing digital access to the col­lections they hold in all formats. Academic libraries represent one of the fundamental resources of ad­vanced scholarly education that, through the unity of collections, tools and services, acquire, organise, disseminate and enable access to information for teaching, research, publishing and communication within the scholarly community (Machala Poplašen & Romić, 2020). With the advance of e-science, the development of virtual research environments and the phenomenon of big data—the creation, process­ing, management and reuse of massive datasets—the

294

Katulić

komuniciranja u znanstvenoj zajednici (Machala Poplašen & Romić, 2020). S napretkom e-znanosti i razvojem virtualnih istraživačkih okruženja i feno­menom velikih podataka, tj. stvaranjem, obradom, upravljanjem i ponovnom uporabom masovnih po­dataka, digitalna infrastruktura knjižnica konstantno se reorganizira i unaprjeđuje (Kempf, 2023). Viso­koškolske ustanove trebaju strateški popratiti nove modele poučavanja i učenja. Nastavnicima treba osigurati prikladno usavršavanje koje povećava nji­hovu digitalnu pismenost i daje im korisne alate za izradu i razvoj e-kolegija koji daju pristup širokom spektru obrazovnog sadržaja, sadržaja na internetu i u digitalnim knjižnicama. U znanstvenoj zajednici važnu ulogu imaju digitalni repozitoriji znanstvenih informacija: institucijski repozitoriji i repozitoriji znanstvenih disciplina (vidi: Vrana, 2016), a obveza je visokih učilišta objaviti završne radove u nacio­nalnom repozitoriju, odnosno repozitoriju visokog učilišta (vidi: Holub & Jertec, 2018), o čemu skrbe knjižnice. Osim toga, knjižnice u sustavu znanosti i obrazovanja dobivaju dodatnu ulogu u razvoju uslu­ga podrške istraživačima, nastavnicima i studenti­ma pri upravljanju i objavljivanju te ponovnom korištenju istraživačkih podataka. U ovom procesu ističe se potpora knjižnice u izradi kataloga podata­ka ustanove ili repozitorija istraživačkih podataka, podrška životnom ciklusu podataka kroz pružanje usluga pohrane, pronalaženja i osiguravanja trajnog pristupa, kao i pružanje sigurne okoline za pohra­nu dinamičnih i statičnih podataka ili upućivanje na pouzdane pružatelje takvih usluga u suradnji s informatičkom službom ustanove i/ili istraživanje mogućnosti pružanja usluga u oblaku (Kranjec et al., 2018). Knjižnice imaju ključnu ulogu u izgrad­nji infrastrukture za sve vrste građe i sve vrste poda­taka potrebnih studentima i znanstvenicima.

OECD (2023) predlaže okvir za procjenu digital­ne zrelosti u hrvatskim visokim učilištima, koji se sastoji od tri glavna elementa – digitalnog vodstva, digitalne infrastrukture te digitalne kompetencije i kulture. U studiji (OECD, 2023) se navodi da poka­zatelji uspješnosti Hrvatske u nizu indeksa digitali- zacije i digitalne spremnosti pokazuju da Hrvatska i dalje zaostaje za svojim kolegama iz Europske unije u mnogim aspektima digitalizacije, a podaci upuću­ju na nisku do prosječnu razinu digitalne spremnosti sustava visokog obrazovanja u Hrvatskoj. Iako su osnovne digitalne vještine stanovništva u Hrvatskoj općenito slične ili više od prosjeka EU-a, sudjelo­vanje i interakcija s digitalno isporučenim obra­zovanjem i dalje su relativno slabi, a dostupnost digitalnog učenja niža je nego u mnogim drugim zemljama EU-a (OECD, 2023). Prema navedenom

digital infrastructure of libraries is constantly being reorganised and improved (Kempf, 2023). High­er-education institutions need to strategically sup­port new models of teaching and learning. Teaching staff must be provided with appropriate training that increases their digital literacy and gives them us­able tools for creating and developing e-courses that provide access to a wide range of educational con­tent available online and in digital libraries. In the scholarly community, digital repositories of schol­arly information—both institutional repositories and discipline-specific repositories (Vrana, 2016)— play an important role. Croatian higher-education institutions are obliged to publish final theses in the national repository or in their institutional reposi­tory, which is overseen by libraries (Holub & Jertec, 2018). In addition, academic and research libraries assume an additional role in developing services that support researchers, teachers and students in managing, publishing and reusing research data. In this process, library support in creating an institu­tional data catalogue or a research-data repository is highlighted, as is support for the data life-cycle by providing storage, discovery and ensuring long-term access, as well as providing a secure environment for storing dynamic and static data or referring us­ers to reliable service providers in cooperation with the institution’s IT department and/or exploring the possibilities of providing cloud-based services (Kranjec et al., 2018). Libraries are key players in building infrastructure for all kinds of materials and all kinds of data needed by students and researchers. The OECD (2023) proposes a framework for assess­ing digital maturity in Croatian higher-education institutions consisting of three main elements— digital leadership, digital infrastructure, and digital competences and culture. The study (OECD, 2023) notes that Croatia continues to lag behind its EU peers in many aspects of digitalisation, and the data points to a low-to-medium level of digital readiness in Croatia’s higher-education system. Although the basic digital skills of the population in Croatia are generally similar to, or higher than, the EU aver­age, participation in and interaction with digitally delivered education remain relatively weak, and the availability of digital learning is lower than in many other EU countries (OECD, 2023). Under the aforementioned framework, characteristics for assessing digital maturity can be divided into three areas. In the first—digital leadership—an institution is digitally mature if it has a coherent and widely shared strategic vision of digital transformation at organisation level and the capacity to mobilise the resources needed to implement it. Internal activities

295

BOSNIACA 2025; 30: 291-310

okviru digitalne zrelosti visokih učilišta, karakteri­stike za procjenu digitalne zrelosti mogu se podi­jeliti u tri područja. U prvom području, području digitalnog vodstva, visoko učilište je digitalno zrelo ako institucija ima koherentnu i široko podijeljenu stratešku viziju digitalne transformacije na razini organizacije i kapaciteta za mobilizaciju resursa za njegovu provedbu. Interne aktivnosti i povezani procesi vezani su uz unaprjeđenje digitalne infra­strukture, kompetencije i kulture u cjelokupnoj vi­ziji ustanove za digitalnu transformaciju. U drugom području, području digitalne infrastrukture, zrela je ona ustanova koja ima odgovarajući pristup povezi- vosti, fizičkoj opremi, softveru i uslugama tehničke podrške potrebnim kako bi sve aktivnosti ustano­ve imale koristi od digitalne transformacije. Digi­talna infrastruktura okuplja i međusobno povezuje fizičke i virtualne tehnologije i povezane potpore, omogućujući institucijama visokog obrazovanja da olakšaju visokokvalitetno obrazovanje i istraživanje u digitalnom krajoliku koji se razvija. Procjenjujući karakteristike treće kategorije – digitalne kompe­tencije i kultura – digitalno je zrela ustanova koja ima aktivne interne politike i prakse koje podržava­ju kultiviranje vještina i načina razmišljanja i zna­nje kojima nastavno-znanstveni djelatnici, uprava, stručno osoblje i studenti trebaju uspješno uključiti i integrirati digitalne tehnologije u svoje aktivnosti. U Studiji OECD-a (2023) prikazuju se rezultati istra­živanja hrvatskih visokih učilišta provedenih 2022. godine koja čine temelj za pokretanje novih višego­dišnjih projekata vezanih uz digitalnu transformaci­ju, poput projekta e-Sveučilišta,³ a isto tako se daju i preporuke u obliku smjernica na kraju Studije. U ovim smjernicama knjižnice se ponajviše spominju u kontekstu segmenta digitalne infrastrukture viso­kih učilišta, konkretno opremanja prostorija za “tiho učenje” i pružanja pristupa online bazama i elek­troničkim izvorima, pružanju podrške e-knjižnici i virtualnim istraživačkim laboratorijima. Također, knjižnice imaju bitnu ulogu u području digitalnih kompetencija i kulture, gdje knjižničari mogu ak­tivno sudjelovati u pružanju podrške istraživanju i podizanju razine digitalnih kompetencija korisnika. Upravo knjižnične i bibliometrijske baze i online pristup časopisima i e-izvorima čine knjižnice ovih ustanova dijelom digitalne infrastrukture, a nabava suvremenih knjižničnih platformi može doprinijeti u skladu sa smjernicama OECD-a poduzimanju ko­raka prema kvalitetnom digitalnom obrazovanju.

and related processes are tied to improving digital infrastructure, competences and culture as part of the institution’s overall vision for digital transfor­mation. In the second area—digital infrastructure— a mature institution has appropriate connectivity, physical equipment, software and technical support services necessary for all its activities to benefit from digital transformation. Digital infrastructure brings together and interconnects physical and vir­tual technologies and the related supports, enabling higher-education institutions to deliver high-quality education and research in an evolving digital land­scape. Assessing the characteristics of the third area—digital competences and culture—a digitally mature institution has active internal policies and practices that support the cultivation of the skills, mindset and knowledge that teaching-research staff, management, professional staff and students need in order to successfully engage with and integrate digital technologies into their activities.

The OECD Study (2023) presents the results of re­search conducted in Croatian higher education in­stitutions in 2022, which serve as the foundation for launching new multi-year projects related to digital transformation, such as the e-University project.³³ The Study also provides recommendations in the form of guidelines at its conclusion. In these guide­lines, libraries are primarily mentioned in the con­text of the digital infrastructure segment of higher education institutions, specifically regarding the equipping of “silent study” rooms and providing access to online databases and electronic resources, supporting the e-library, and virtual research labo­ratories. Libraries also play an important role in the area of digital competencies and culture, where librarians can actively participate in supporting re­search and enhancing users’ digital skills. Library and bibliometric packages, as well as online access to journals and electronic resources, make the li­braries of these institutions an integral part of the digital infrastructure. Moreover, the procurement of modern library platforms can contribute to achiev­ing the OECD’s recommendations for taking steps towards high-quality digital education.

Digital maturity of libraries refers to the ability of li­braries to successfully integrate digital technologies into their operations by introducing digital com­ponents into their services and by applying digital tools in staff workflows. The abundance of informa­tion and business data in library processes needs to be integrated into meaningful wholes in order to im-

³ For more information, see:https://www.carnet.hr/projekt/e-sveucili-

sta/digitalna-zrelost/#visokaucilista

296

Katulić

Digitalna zrelost knjižnica odnosi se na sposobnost knjižnica da uspješno integriraju digitalne tehnolo­gije u svoje poslovanje, uvođenjem digitalne kom­ponente u svoje usluge i primjenom digitalnih alata u radnim procesima djelatnika. Obilje informacija i poslovnih podataka u radnim procesima treba se povezati u smislene cjeline radi poboljšavanja ak­tivnosti i stvaranja novih vrijednosti. To će značiti omogućavanje objedinjenog upravljanja tiskanom, elektroničkom i digitalnom građom, izvođenje ana- litike i statistike pomoću digitalnih alata, uvođenje zajedničkog sustava ili integracija više postojećih sustava u jedan sustav, tehnologiju u oblaku, po­sudbu e-knjiga, korištenje Interneta stvari, umjetnu inteligenciju i robotizaciju, RFID tehnologiju za posudbu i reviziju, mobilne aplikacije, opremanje prostora suvremenom opremom.

Tano (2024) navodi sljedeće karakteristike prema kojima se može ispitati stupanj digitalne zrelosti vi­sokoškolskih knjižnica (Tablica 1):

prove operations and create new value. This implies enabling unified management of print, electronic and digital collections, producing analytics and statistics with digital tools, introducing a common system or integrating multiple existing systems into one, deploying cloud technology, lending e-books, using the Internet of Things, artificial intelligence and robotics, RFID technology for lending and in­ventory, mobile applications, and equipping spaces with modern technology.

Tano (2024) lists the following characteristics that can be used to determine the level of digital matu­rity of academic libraries (Table 1):

Tablica 1. Stupanj digitalne zrelosti visokoškolskih i znanstvenih knjižnica: znatna integracija digitalnih tehnologija i praksi u poslovanju (Tano, 2024: 167)

Table 1. Level of digital transformation in academic libraries: substantial integration of digital technologies and practices within the academic library setting (Tano, 2024: 167)

297

BOSNIACA 2025; 30: 291-310

Kada se govori o digitalnoj transformaciji, ne mogu se zaobići brojni izazovi s kojima se knjižnice viso­kog obrazovanja i znanosti susreću. Takvi izazovi najčešće su ograničene financije za nove tehnolo­gije, obuku djelatnika i održavanje, zastarjela infra­struktura s poteškoćama prilikom nadogradnje, ra­zličite razine digitalne pismenosti korisnika, otpor ustanove prema promjenama, usklađivanje s prav­nim zahtjevima, izazovi u upravljanju i integraciji velikih količina podataka, kibernetička sigurnost, osiguravanje interoperabilnosti, napori vezani uz digitalizaciju tiskane građe, inkluzivnost i dostu­pnost svim korisnicima uključujući osobe s fizičkim ili materijalnim poteškoćama (Van der Walt, 2024). Iako se u svakoj kategoriji karakteristika za procje­nu digitalne zrelosti treba kontinuirano planirati i provoditi aktivnosti kojima se može postići stanje više razine digitalne zrelosti, knjižnicama visokog obrazovanja i znanosti iz financijskih je razloga česta slaba točka upravo digitalna infrastruktura s knjižnično-informacijskim sustavom u središtu.

3. Od upravljanja pojedinim zbirkama do upravljanja cjelovitim knjižničnim poslovanjem

Suvremene knjižnice osiguravaju pristup sljedećoj građi (Tay, 2016: 118): nabavljenoj i fizički pohra­njenoj tiskanoj građi, pretplaćenom sadržaju od iz­davača i agregatora, pretplaćenom sadržaju od A&I servisa (engl. abstracting and indexing services), digitalnim zbirkama, besplatnom sadržaju s otvore­nim pristupom i dr. Stoga se knjižnice 21. stoljeća prema svojim karakteristikama mogu opisati kao hibridne knjižnice, koje Murray (1998) definira kao “upravljano okruženje koje pruža integrirani i kon- tekstualizirani pristup proširivom rasponu informa­cijskih usluga neovisno o lokaciji, formatu, mediji­ma i kustoskoj domeni unutar poslovnog okvira”.

When discussing digital transformation, it is impos­sible to ignore the many challenges that academic libraries face. These challenges most often include limited finances for new technologies, staff train­ing and maintenance; outdated infrastructure and the difficulty of upgrading it; varying levels of digi­tal literacy among users; institutional resistance to change; compliance with legal requirements; chal­lenges in managing and integrating large amounts of data; cyber security; ensuring interoperability; efforts related to digitising print materials; and in­clusiveness and accessibility for all users, including those with physical or material disadvantages (Van der Walt, 2024).

Although activities designed to reach a higher level of digital maturity must be planned and carried out continuously in each category, for financial rea­sons the weak spot of many higher-education and research libraries is precisely digital infrastructure, with the library information system at its core.

4. From managing individual collections to managing the entire library operation

Modern libraries provide access to the following materials (Tay, 2016: 118): purchased and physical­ly stored print materials; subscription-based content from publishers and aggregators; subscription-based content from abstracting and indexing services; digital collections; free open-access content; and more. Libraries of the 21st century can therefore be described as hybrid libraries, which Murray (1998) defines as “managed environments that provide an integrated and contextualised approach to an ex­panding range of information services irrespective of location, format, media and curatorial domain within a business framework”.

298

Katulić

Novost koncepta hibridne knjižnice predstavlja usmjerenost na korisnika te potreba za jasnim, čak radikalnim naglašavanjem “hibridnih” informaci­ja koje se nude korisnicima (Kempf, 2023). Kako Kempf opisuje, tradicionalna knjižnična zgrada kao institucija utemeljena na fizičkom prostoru i usmje­rena na svoju zbirku sve više postaje prošlost. Ra­zvoj i održavanje knjižnične zbirke sve više postaje usluga u širem smislu i sve je manje važno na ka­kvoj se vrsti nabave (kupnji, licenci ili davanja pri­stupa publikacijama u otvorenom pristupu) zbirka temelji. Zbirka se mora shvatiti kao dio šire mreže jer knjižnice funkcioniraju kao dio sustava, a ne kao pojedinačne zbirke. Kempf (2023) također naglaša­va da kolektivna (konzorcijska) nabava digitalnih zbirki pojačava informacijski potencijal knjižnica, posebice malih i srednjih ustanova te utječe na znat­nu homogenizaciju zbirki u regionalnim i/ili naci­onalnim knjižničnim sustavima. Naglasak se tako pomiče s digitalizacije tiskane građe, nabave digi­talnih izvora i elektroničkih izvora u otvorenom pri­stupu pojedine knjižnice na održavanje umreženih zbirki i pristupa u širem smislu u obliku jedinstvene pristupne točke za sve izvore.

Knjižnično poslovanje, kako u tradicionalnom obli­ku tako i u suvremenom, oslanja se na knjižnični informacijski sustav koji treba pružati podršku svim segmentima procesa upravljanja knjižničnim po­slovanjem, a korisnicima omogućava pristup infor­macijama o građi i uslugama pojedine knjižnice ili mreže knjižnica. Programi za knjižnično poslovanje razvijaju se ovisno o potrebama knjižnica s obzirom na vrste građe, vrstu knjižnice i način poslovanja te s obzirom na ciljeve i budući razvoj.

5. Evolucija programa za knjižnično poslovanje

Integrirani knjižnični sustavi (IKS) i platforme knjižničnih usluga posjeduju mnoge karakteristike koje se preklapaju. Oba su tipa sustava za upravlja­nje građom i mogu poslužiti kao primarno okruže­nje automatizacije poslovnih procesa za knjižnicu. Platforme knjižničnih usluga mogle bi se smatrati samo sljedećom fazom integriranih knjižničnih su­stava s proširenom funkcionalnošću i novijom teh­nologijom. Međutim, kako smatra Breeding (2020), razlike su ipak složenije i može se reći da su to razli­čiti žanrovi proizvoda. Tehnologiju i funkcionalni opseg IKS-a ne treba smatrati zastarjelim. Proizvo­di su općenito pouzdani, stabilni i mogu se skalirati za podršku velikim knjižnicama. Mogu uključivati izvorne ili slojevite API-je, omogućujući integra­ciju s vanjskim sustavima, sučeljima za otkriva­nje, okvirima za izvještavanje ili analitiku i sl. IKS

What is new in the concept of the hybrid library is its orientation towards the user and the need to make clear—even radical—emphasis on the “hy­brid” information offered to users (Kempf, 2023). The traditional library building as a collection-cen­tred institution firmly rooted in physical space is in­creasingly becoming a thing of the past. Collection development and maintenance is increasingly be­coming a service in a broader sense, and it matters less and less on what kind of acquisition (purchase, licence or provision of open-access publications) the collection is based. A collection must be under­stood as part of a wider network because libraries operate as part of a system, not as isolated collec­tions. Kempf (2023) points out that collective (con- sortial) acquisition of digital collections enhances the information potential of libraries—especially small and medium-sized institutions—and leads to significant homogenisation of collections within regional and/or national library systems. The em­phasis thus shifts from digitising print materials, ac­quiring digital resources and open-access electronic resources in individual libraries to maintaining net­worked collections and access in a broader sense in the form of a single access point for all resources. Library operations, both in the traditional sense and in the modern one, rely on a library information sys­tem that should support all segments of library-man­agement processes and provide users with access to information about materials and services of a single library or a network of libraries. Library-manage­ment software is developed according to the needs of libraries considering the types of materials, the kind of library and the mode of operation, as well as the goals and future development.

4. Evolution of library-management software

Integrated library systems (ILS) and library-ser­vices platforms (LSP) share many characteristics. Both kinds of systems manage collections and can serve as the primary environment for automating li­brary workflows. Library-services platforms could be regarded as the next stage of integrated library systems with extended functionality built on new­er technology. However, the differences are more complex and the two are different product genres (Breeding, 2020). The technology and functional scope of integrated library systems should not be considered obsolete. The products are generally reliable, stable and can be scaled to support large libraries. They can include native or layered APIs, allowing integration with external systems, discov­ery interfaces, reporting frameworks, analytics, etc.

299

BOSNIACA 2025; 30: 291-310

ostaje održiv i prikladan model automatizacije za mnoge knjižnice. Posebno napreduje u sektoru na­rodnih knjižnica, u kojem je posudba fizičke građe i dalje primarna usluga, dopunjena sve većim udje­lom zvučnih knjiga i e-knjiga. Integrirani knjižnični sustavi i njima pridruženi katalozi i sučelja za otkri­vanje razvili su se i prilagodili za prilagodbu ovim digitalnim uslugama.

Najvažnije značajke knjižničnih platformi posljed­nje generacije su: unaprijed zadan tijek rada (engl. workflow) za nabavu i katalogizaciju koje obuhva­ćaju elektroničke i tiskane izvore i njihove povezane poslovne i pravne okvire, integrirane baze znanja za upravljanje elektroničkim izvorima, tijek rada koji slijedi višestruke modele nabave (uključujući pret­plate na elektroničke izvore, izbor izvora u otvore­nom pristupu, upravljanje naknadama za plaćanje, kupnja tiskane građe) te podržavanje fleksibilne strukture metapodataka koja može opisati različite formate sadržaja.

5. Korisničko iskustvo: od OPAC-a do discovery servisa

S obzirom na funkcionalnosti generacije IKS-a, OPAC ili mrežni katalog u ovoj generaciji korisniku je pružao mogućnost pretraživanja cjelokupne gra­đe kojom se upravlja unutar IKS-a te izvođenje ra­znih aktivnosti, kao što su: korištenje autentifikacije prilikom prijave (korisničko ime/lozinka), pregled i promjenu podataka korisnika (adresa, telefonski broj, e-mail adresa itd.), pregled trenutno posuđe­ne ili vraćene građe, obnova posudbe, rezervacija građe, pregled plaćenih i neplaćenih naknada, doda- vanje/izvoz jedinica građe u sustave za upravljanje citatima, spremanje upita za buduću upotrebu, pri­manja obavijesti o građi.

Ubrzani razvoj informacijsko-komunikacijskih teh­nologija i sučelja za pretraživanje interneta i komer­cijalnih proizvoda, poput online knjižara, konkuri­raju sporom razvoju IKS-a i OPAC-a te su načini i mogućnosti pretraživanja OPAC-a vrlo brzo po­stali neintuitivni za krajnjeg korisnika, nerazumlji­vi i stoga zastarjeli, a osobito je otegotna okolnost postala nemogućnost istovremenog pretraživanja elektroničkih izvora i digitalne građe. Tradicionalne knjižnične mrežne kataloge za korisnike nazivamo sustavima za pretraživanje (engl. search systems), a njihova glavna karakteristika je da nude strukturira­na sučelja za pretraživanje prilagođena specifičnim podacima pozadinske baze; zapisi su homogeni – katalogizirani su na isti način i imaju istu strukturu podataka (vidi: Sadeh, 2015). Sustavi za pretraživa­nje obično očekuju od korisnika srednju do visoku

The integrated library system remains a viable and appropriate automation model for many libraries, particularly in the public-library sector, where the lending of physical materials is still the primary ser­vice, complemented by a growing share of audio­books and e-books. Integrated library systems and their associated catalogues and discovery interfaces have evolved and adapted to accommodate these digital services.

The most important features of last-generation li­brary platforms are: predefined workflows for ac­quisition and cataloguing that cover both electronic and print resources together with their associated business and legal frameworks; integrated knowl­edge bases for managing e-resources; workflows that follow multiple acquisition models, including electronic subscriptions, selection of open-access resources, management of payment fees and pur­chasing print materials; and support for a flexible metadata structure that can describe different con­tent formats.

6. User experience: from the OPAC to discovery services

Given the functionality of the generation of inte­grated systems, the online public-access catalogue, in this generation, offered users the possibility of searching the entire collection managed within the system and of performing various activities such as authentication when logging in, viewing and chang­ing user data, viewing currently borrowed or re­turned materials, renewing loans, reserving items, viewing paid and unpaid fees, adding or export­ing items to citation-management systems, saving searches for future use, and receiving notifications. The rapid development of information and commu­nication technologies and of web-search and com­mercial products, such as online bookstores, began to compete with the slower development of integrat­ed systems and catalogues, and the search methods and capabilities of the catalogue quickly became unintuitive and outdated for end users, particularly due to the inability to search electronic resources and digital materials simultaneously. Traditional li­brary catalogues used by patrons are referred to as search systems, and their main characteristic is that they offer structured search interfaces tailored to the specific data of the underlying database; the records are homogeneous—catalogued in the same way and with the same data structure (Sadeh, 2015). Search systems usually expect users to have intermediate to advanced search literacy and allow them to de­fine precisely their information needs, and librar-

300

Katulić

pismenost pretraživanja i omogućavaju korisnicima da točno definiraju svoje potrebe za informacijama, a knjižničari su morali poticati korisnike na razvoj strategije pretraživanja i iskorištavanje prednosti dodatnih opcija sučelja za pretraživanje sustava. Dizajneri tradicionalnih knjižničnih informacijskih sustava bili su usredotočeni na potrebe knjižničara i očekivali su da će korisnici uložiti vrijeme i trud u učenje korištenja sustava. Međutim, korisnici 21. stoljeća su promijenili svoja očekivanja glede pre­traživanja knjižnične građe, a na očekivanja suvre­menih korisnika, objašnjava Sadeh (2015), prilikom pretraživanja znanstvenih informacija, ponajviše je utjecala neposrednost informacija, dostupnost ko­munikacijskih kanala, obilje i raznolikost zadataka koje ljudi rutinski obavljaju online te učinci druš­tvenih mreža. Dizajneri discovery servisa vođeni su potrebama krajnjih korisnika, a ne knjižničara, te nastoje pojednostaviti proces pronalaženja i do­bivanja informacija i učiniti ga što jednostavnijim i prijateljskim. Umjesto da nude višestruke opcije koje korisnicima omogućuju da opišu svoje potre­be za informacijama, discovery servisi korisnici­ma nude jednostavna sučelja za pretraživanje, koja nadopunjuju s višestrukim opcijama nakon pretra­živanja za procjenu rezultata, filtriranje rezultata i navigaciju do drugih rezultata od mogućeg interesa. Izgled i dojam sučelja slični su ostalim informacij­skim sustavima koji su poznati korisnicima, kao što su web-tražilice i online knjižare. Nadalje, imajući u vidu činjenicu da današnji korisnici ne čitaju upu­te, discovery servisi su već u temeljnim postavkama intuitivniji.

Na zaokret u razvoju knjižničnih kataloga utjecali su i Googleovi alati za pretraživanje, lako dostu­pni, intuitivni i bogati sadržajem. Kada se Google Scholar pojavio u studenome 2004. godine, mnoge su knjižnice krenule u procjenu i analizu njegove korisnosti i potencijalne vrijednosti kao dodatka po­stojećim izvorima. Visokoškolski knjižničari počeli su razmišljati što učiniti s ovim novim besplatnim Googleovim proizvodom i treba li ga u potpunosti integrirati u zbirke i usluge putem predstavljanja na web-stranici knjižnice. Google Scholar se može označiti kao “mješoviti” izvor jer se ne može lako uklopiti samo u jednu kategoriju izvora u današnjoj istraživačkoj knjižnici. Može funkcionirati kao na webu bazirana znanstvena tražilica, alat za analizu citata, portal za otvoreni pristup materijalima na otvorenom webu i u repozitoriju, veza s pretplatama na knjižnične časopise kao i zbirke knjiga (Hartman & Bowering Mullen, 2008). S vremenom je Google Scholar postao vrlo čest odabir za početak istraživa­nja literature u akademskoj zajednici, a povezivanje

ians had to encourage users to develop search strat­egies and take advantage of the system’s additional search-interface options. Designers of traditional library-information systems focused on librarian needs and expected users to invest time and effort in learning to use the system. However, users of the 21st century have changed their expectations about searching library materials (Sadeh, 2015). These expectations are shaped above all by the immediacy of information, the availability of communication channels, the abundance and diversity of tasks that people routinely perform online, and the effects of social networks. Designers of discovery services are driven by the needs of end users rather than librar­ians and strive to simplify the process of finding and obtaining information, making it as straightforward and user-friendly as possible. Instead of offering multiple options allowing users to describe their in­formation needs, discovery services provide simple search interfaces that they supplement with multiple post-search options for evaluating results, filtering them and navigating to other potentially relevant re­sults. The look and feel of the interface are similar to other information systems familiar to users, such as web search engines and online bookstores. Fur­thermore, bearing in mind that today’s users do not read instructions, discovery services are, from the ground up, more intuitive (Sadeh, 2015).

Google’s search tools, readily available, intuitive, and content-rich, also influenced the shift in the development of library catalogues. When Google Scholar was launched in 2004, many libraries began to assess its usefulness and potential value as a com­plement to existing resources. Academic librarians started to consider how to incorporate this new free Google product into their collections and services through their websites. Google Scholar can be de­scribed as a mixed resource because it cannot easily fit into a single category of resources in today’s re­search library. It can function as a web-based schol­arly search engine, a citation-analysis tool, a portal to open-access materials on the open web and in re­positories, a link to library journal subscriptions, and a collection of books (Hartman & Bowering Mul­len, 2008). Over time Google Scholar has become a very common starting point for literature searches in academic circles, and its linkage to full texts was later made possible precisely in cooperation with libraries (Bartsch, 2022). A study exploring percep­tions of the use of Google Scholar and of library discovery services found that the ways in which participants used both resources were similar, and both were perceived as readily available and useful, with the difference that the comprehensiveness, reli-

301

BOSNIACA 2025; 30: 291-310

s cjelovitim tekstovima u Google Scholaru kasnije je omogućeno je upravo u suradnji s knjižnicama (vidi: Bartsch, 2022). Istraživanje kojim se ispita­la percepcija korištenja Google Scholara i knjiž- ničnih discovery servisa pokazuje da su načini na koje su sudionici koristili oba izvora bili slični, a oba su percipirana kao lako dostupna i korisna uz razliku što je percipirana sveobuhvatnost, pouzda­nost i namjeravana upotreba discovery servisa viso­koškolskih knjižnica ocijenjena višom ocjenom od Google Scholara, dok su percipirana jednostavnost korištenja, kvaliteta sustava i zadovoljstvo Google Scholarom bili viši od onih za discovery servise vi­sokoškolskih knjižnica (Eun Oh & Colón-Aguirre, 2019).

Servisi za pretraživanje viševrsnih izvora – disco­very servisi – temeljeni su na središnjim indeksi­ma za pretraživanje, a razvijeni su u vrijeme kada je Google već postavio određene standarde za pre­traživanje svojim jednostavnim sučeljem, izvrsnim rangiranjem po relevantnosti, brzom izvedbom i op­sežnom pokrivenošću sadržaja.

Proizvođači discovery servisa za knjižnice dogo­varali su s izdavačima preuzimanje kopija sadržaja koji su se zatim indeksirali. Takvi središnji indek­si mogli su se dopunjavati metapodacima knjižni­ce. Budući da su indeksi bili stvarani prije procesa pretraživanja, ova vrsta discovery servisa napokon je omogućila brz prikaz rezultata pretraživanja kao i razvrstavanje po relevantnosti, a koncept je bio puno bliži pretraživanju interneta. Jedan od čim­benika koji pridonosi uspjehu discovery servisa u zadovoljavanju potreba korisnika je formatiranje sadržaja indeksiranog od strane ovih sustava, koje je bolje od onoga koje indeksira Google. Takav se sadržaj sastoji od bibliografskih zapisa, čak i ako nisu svi u skladu s istim standardom, te tekstualnih informacija, poput sažetaka i cjelovitog teksta, ako su dostupni. Strukturirani podaci omogućuju učin­kovitije pretraživanje, primjerice tražilica može lako razlikovati informacije koje su značajnije – po­put naslova, teme ili autora – od informacija koje imaju manji utjecaj na proces pretraživanja. Disco­very servisi iskorištavaju strukturu podataka nude­ći opcije za pretraživanje po određenim poljima i procjenjujući relevantnost jedinica građe na temelju polja u kojima su pronađeni pojmovi upita.

Kako bi se ovi proizvodi razlikovali od prethodno uspostavljenog oblika OPAC-a, 2010-ih se počeo koristiti izraz “webscale discovery tool” ili “disco­very system”. Konceptualno, metoda pretraživanja u prvom planu se tako promijenila u onu gdje se prvo dohvaća veliki broj rezultata, a zatim se oni

ability and intended use of academic-library discov­ery services were rated higher than those of Google Scholar, while the perceived ease of use, system quality and satisfaction with Google Scholar were higher than those for academic-library discovery services (Eun Oh & Colón-Aguirre, 2019).

Discovery services for searching heterogeneous re­sources are based on central indexes, and they were developed at a time when Google had already set certain search standards with its simple interface, excellent relevance ranking, speed of execution and comprehensive coverage of content.

Manufacturers of discovery services for libraries ne­gotiated with publishers to obtain copies of content that were then indexed. These central indexes could be complemented by library metadata. Because the indexes were created before the search process, this type of discovery service finally made it possible to display search results quickly and to sort them by relevance, and the concept was much closer to web searching. One factor contributing to the success of discovery services in meeting users’ needs is the formatting of the content they index, which is supe­rior to that indexed by Google. Such content con­sists of bibliographic records and textual informa­tion such as abstracts and full texts where available. Structured data enable more efficient searching; for example, the engine can easily distinguish informa­tion that is more important—such as title, subject or author—from information that has less impact on the search process. Discovery services exploit data structure by offering fielded searching and by as­sessing the relevance of items based on the fields in which the query terms were found.

To differentiate these products from the previously established form of OPAC, the term web-scale dis­covery tool or discovery system began to be used in 2010’s. Conceptually, the search method thus shifted to one in which a large number of results are retrieved first and then filtered to achieve the desired level of specificity (Wells, 2021). Systems increasingly adopted a software-as-a-service mod­el with data stored in the cloud. Greater attention was paid to responsive design, enabling access to discovery services from mobile devices as well as desktop computers.

In the context of modern librarianship, discovery services have become a key part of the digital infra­structure of libraries because they are designed to simplify the process of searching all types and for­mats of materials. Many authors have written about discovery services, addressing the challenges of us­ing them from specific perspectives. In this section

302

Katulić

filtriraju kako bi se postigla željena razina specifič­nosti (vidi: Wells, 2021). Sustavi su sve više prela­zili na model SaaS (softver kao usluga) s podacima pohranjenima u oblaku. Veća pozornost se pridaje responzivnom/upravljivom dizajnu, s omogućenim pristupom discovery servisima s mobilnih uređaja kao i stolnih računala.

U kontekstu modernog knjižničarstva, posebno u Europi, discovery servisi su postali ključni dio digi­talne infrastrukture knjižnice budući da su osmišlje­ni kako bi pojednostavili proces pretraživanja svih vrsta i formata građe. O discovery servisima pisa­li su mnogi autori pristupajući izazovima korište­nja discovery servisa iz određene točke gledišta. U ovom poglavlju navodimo opće prednosti discovery servisa na koje se autori referiraju (Deodato, 2015; Corrado, 2021; Narayanan & Furber Byers, 2017; Sadeh, 2015; Vaughan, 2011; Weare et al., 2020).

Jedna od najvažnijih značajki koju donosi web-sca­le discovery servis je omogućavanje pretraživanja više baza podataka u jednom jedinstvenom suče­lju za pretraživanje. U svom trenutnom obliku dis­covery sustav služi za nekoliko međusobno pove­zanih funkcija, a glavna svrha alata za otkrivanje je pružiti objedinjeno sučelje za pretraživanje koje je jednostavno za korištenje korisnicima knjižnice, a omogućava pristup širokom rasponu izvora pa pre­traživanjem mogu obuhvatiti tiskanu zbirku knjižni­ce, digitalne izvore, baze podataka, e-knjige, znan­stvene članke, multimedijski sadržaj itd. Korisničko iskustvo poboljšava integracija relevantnih usluga kao što je osobna “e-polica” za pohranu relevantnih rezultata, uobičajene i poboljšane funkcije mrež­nog kataloga (npr. za traženje knjiga i upravljanje posudbama), usluge preporuka te alati za upravlja­nje citatima. Istovremeno, ovi servisi obično nude jednostavno pretraživanje “poput Googlea” kao zadanu opciju, korisnici ne troše puno vremena na oblikovanje upita, a njihovi upiti često daju velike skupove rezultata koji se zatim mogu filtrirati.

Sljedeća značajka je prikaz prema relevantnosti izvora. Dok se u OPAC-u prikazuju svi rezultati abecednim redoslijedom imena autora, naslova ili po kronološkom redoslijedu datuma izdavanja ili preklapanju s unesenim ključnim riječima, disco­very servisi omogućavaju prikaz najzanimljivijih i za pojedinog korisnika najrelevantnijih izvora na vrhu liste rezultata (Breeding, 2013: 38). Ran­giranje po relevantnosti postiže se korištenjem al­goritama strojnog učenja za praćenje ponašanja i preferencija pojedinog korisnika i analizom povi­jesti pretraživanja korisnika kako bi se preporučio relevantan sadržaj (Tay, 2016). Prikaz po relevan-

we list the general advantages of discovery services discussed by the authors (Deodato, 2015; Corrado, 2021; Narayanan & Furber Byers, 2017; Sadeh, 2015; Vaughan, 2011; Weare et al., 2020).

One of the most important features brought by a web-scale discovery service is the ability to search multiple databases in one single search interface. In its current form a discovery system serves several interconnected functions, the main purpose being to provide a unified, easy-to-use search interface that gives library users access to a wide range of resourc­es, allowing searches of the library’s print collec­tion, digital resources, databases, e-books, scholarly articles, multimedia content, etc. The user experi­ence is enhanced by integrating relevant services such as a personal e-shelf for storing relevant re­sults, both basic and advanced catalogue functions, recommendation services and citation-management tools. At the same time, these services usually offer simple Google-like searching as the default option; users do not spend much time formulating queries, and their queries often yield large result sets that can then be filtered.

Another feature is relevance ranking of sources. Whereas a catalogue displays all results alphabeti­cally by author, title or chronologically by publica­tion date, discovery services allow the display of the most interesting and most relevant sources for an individual user at the top of the result list (Breeding, 2013: 38). Relevance ranking is achieved by using machine-learning algorithms to track individual user behaviour and preferences and by analysing us­ers’ search histories in order to recommend relevant content (Tay, 2016). Relevance ranking can include recommending books, articles or other sources that are similar to what the user has previously viewed or borrowed, also based on data obtained from ana­lysing usage.

Furthermore, the concept of faceted navigation, a feature of discovery services, refers to the display of terms and categories in the search interface that enable the user to make a series of choices to gradu­ally narrow the results. Facets are generated dynam­ically from the result set together with a count of items associated with each term or category. On that basis the user can choose among various types and formats of material, availability, popularity, usage statistics, intended audience, belonging to a specific collection, subject terms, etc. Faceted navigation re­lies on metadata and indexing (Tarulli, 2016: 139).

Discovery interfaces generally have intuitive navi­gation and comply with usability considerations, improving on catalogues, which had acquired a

303

BOSNIACA 2025; 30: 291-310

tnosti može uključivati preporuku knjiga, članaka ili drugih izvora koji su slični onome što je korisnik prethodno pogledao ili posudio, također na temelju podataka iz sustava dobivenih analizom korištenja izvora.

Nadalje, pojam fasetirana navigacija kao značaj­ka discovery servisa odnosi se na prikaz pojmova i kategorija u sučelju za pretraživanje koje korisniku omogućavaju da napravi niz odabira kako bi postu­pno suzio rezultate. Fasete ili aspekti pretraživanja se generiraju dinamički iz rezultata upita s brojem prikazanih stavki povezanih s pojmom ili katego­rijom. Korisnik na temelju toga može odabirati između raznih vrsta i formata građe prema dostu­pnosti, popularnosti, statistici korištenja, namjeni, pripadnosti određenoj zbirci, sužavanju ili prošire­nju predmetnih odrednica itd. Fasetirana navigacija oslanja se na metapodatke i indeksiranost (Tarulli, 2016: 139).

Discovery sučelja općenito imaju intuitivnu na­vigaciju te su usklađena s problemima upotreblji­vosti, s ciljem poboljšanja u usporedbi s mrežnim katalozima koji su stekli reputaciju neintuitivnih sučelja dizajniranih više za knjižničare i stručnjake za pretraživanje nego za širu javnost. Poboljšan je i vizualni prikaz pa se više ne oslanjaju samo na tek­stualne opise nego češće koriste grafike i ikone, kao što su slike naslovnica.

Poboljšanje u otkrivanju informacija omogućava i prošireni opseg pretraživanja. Online katalozi omogućuju pristup samo izvorima kojima upravlja IKS, a discovery servisi imaju mogućnost uključiva­nja mnogih drugih izvora povezanih s knjižnicama, poput onih iz institucionalnih repozitorija i zbirki digitaliziranih slika ili rukopisa, baza elektroničkih izvora na koje je knjižnica pretplaćena te izvora u otvorenom pristupu.

Discovery servisi imaju ugrađenu uslugu davanja preporuka za čitanje te analize trendova i gene­riranje izvješća o popularnosti izvora. Sustavi preporuka djeluju na temelju prikupljenih podataka o korištenju. Oni rade u tri faze: prvi je prikupljanje korisničkih podataka, zatim slijedi generiranje kori­sničkog profila ili modela preferencija koji se stvara metodama strojnog učenja, nakon čega nastupa treća faza davanja preporuka izvora koji najbolje odgova­raju korisniku (vidi: Leclaire & Termignon, 2022). Interakcija se uspostavlja između korisnika i algori­tma: što više povratnih informacija algoritam prima o onome što predlaže, to postaje profinjeniji. U trenut­nom se procesu otkrivanja informacija, na kakav se oslanjaju discovery servisi u današnjem obliku, stav­lja veći naglasak na aktivnosti nakon izvršenog kori-

reputation for unintuitive interfaces designed more for librarians and search experts than for the general public. The visual display is also enhanced: instead of relying only on text descriptions, they often use graphics and icons such as cover images.

Enhanced information discovery also enables an expanded search scope. Online catalogues provide access only to resources managed by the system, whereas discovery services can include many other resources associated with libraries, such as those from institutional repositories and digitised image or manuscript collections, subscribed electronic re­sources, and open-access resources.

Discovery services have a built-in recommenda­tion service for reading suggestions as well as for analysing trends and generating reports on the popularity of resources. Recommender sys­tems operate on the basis of collected usage data. They work in three stages: first, collecting user data; second, generating a user profile or prefer­ence model using machine-learning methods; and third, recommending resources that best match the user (Leclaire & Termignon, 2022). An interaction is established between the user and the algorithm: the more feedback the algorithm receives on what it suggests, the more refined it becomes. In the current discovery process used by today’s discovery servic­es, greater emphasis is placed on post-search activi­ties, and the process better supports unexpected dis­covery or serendipity, leading users to a richer and more diverse learning experience and to the chance encounter with information. The term “informa­tion encountering” is a term that goes beyond the usual browsing and originally, in its scope, means an accidental discovery during an active search for other information, an accidental encounter of inter­esting or useful information by means that are not the searching for sources and browsing, but actively searching for information, but without a specific goal (see: Bawden, 2011; Erdelez & Makri, 2020). It is precisely in such accidental discovery that lies the power of discovery services with capabilities for proactive information retrieval.

For end users, usage‑data analysis enables chance discovery: instead of retrieving only the resources they explicitly requested, users can obtain informa­tion about resources currently attracting the atten­tion of other users and can follow trends. Usage-da­ta analysis can also help librarians gain insight into ways library collections are used. Usage data provide discovery services with insight into numer­ous activities: the number of searches over a given period, the frequency with which different system

304

Katulić

sničkog pretraživanja te se bolje podržava neočekiva­ni pronalazak ili sretna slučajnost (engl. serendipity), vodeći korisnike do bogatijeg i raznolikijeg iskustva učenja i nailaska na informacije. Pojam „susretanje informacija“ ili „suočavanje s informacijama“ (engl. information encountering) je pojam koji nadilazi uo­bičajeno pregledavanje (engl. browsing) te izvorno svojim opsegom označava slučajno otkriće tijekom aktivne potrage za nekom drugom informacijom, slu­čajni nailazak na zanimljive ili korisne informacije sredstvima koja nisu pretraživanje izvora i pregle­davanje već aktivno traženje informacija, ali bez po­sebnog cilja (vidi: Bawden, 2011; Erdelez & Makri, 2020). Upravo u takvom slučajnom otkrivanju leži moć discovery servisa s mogućnostima za proaktivno pronalaženje informacija.

Za krajnje korisnike, analizom podataka o korište­nju omogućuje se “slučajno otkrivanje” pa, umjesto da dobiju samo izvore koje su tražili postavljenim upitom, korisnici mogu dobiti informacije o izvo­rima koje su trenutno predmet pažnje drugih kori­snika te mogu pratiti trendove. Analize podataka o korištenju također mogu pomoći knjižničarima da steknu uvid u načine na koje se knjižnične zbirke koriste. Podaci o korištenju omogućuju discovery servisima pružanje uvida u niz aktivnosti: broj pretraživanja tijekom nekog razdoblja; učestalost kojom se koriste različite funkcije sustava; stopa uspješnosti interakcija pretraživanja; vrijeme koje je korisniku potrebno da zadovolji informacijsku potrebu; ulazna točka za funkcionalnost pretraži­vanja kao i fizički uređaj kojim se koristi korisnik važni su elementi.

Korist od prikupljanja i analize podataka o korište­nju građe u knjižničnom sustavu za knjižnicu ogleda se i mogućnosti utjecaja na proces izgradnje knjiž- nične zbirke. U integriranom okruženju u kojemu postoji analiza troškova, knjižničari mogu učinko­vitije donositi odluke o potrebnoj građi, izvorima za nabavu te građe i najprikladnijim modelima nabave. Još jedna od prednosti discovery servisa za krajnje korisnike je prepoznavanje i ispravljanje pogre­šaka prilikom pretraživanja, čime je omogućeno povećanje vidljivosti izvora kao i pružanje alterna­tivnih prikaza sadržaja za korisnike s invaliditetom. Otkrivanje relevantnih izvora prvi je dio interak­cije između korisnika i sustava. Drugi dio, jedna­ko važan za korisnika, jest preuzimanje građe, fizički ili elektronički. Discovery servis integrira različite usluge koje olakšavaju isporuku, kao što je razrješavanje poveznica, isporuka dokumenata, alati za upravljanje citatima i zahtjevi za pohranu ili fotokopiranje. Optimalno, sustav bi trebao slu-

functions are used, the success rate of search inter­actions, the time it takes a user to satisfy an infor­mation need, the entry point to the search function­ality, and the physical device used are all relevant elements.

The benefit to libraries of collecting and analysing usage data within a library system also lies in the possibility of influencing the collection-develop­ment process. In an integrated environment with cost analysis, librarians can more effectively make decisions about needed materials, sources of acqui­sition for those materials and the most appropriate acquisition models.

Another advantage of discovery services for end users is detecting and correcting search errors, thereby increasing resource visibility, as well as providing alternative content presentations for users with disabilities.

Discovering relevant resources is the first part of the interaction between the user and the system. The second part, equally important to the user, is obtain­ing the resources, physically or electronically. A discovery service integrates various services facili­tating delivery, such as link-resolution, document delivery, citation-management tools and requests for storage retrieval or photocopies. Optimally the system should serve users throughout their entire in­teraction with the library and offer personal services not necessarily related to a specific search, such as allowing users to change their password, edit their profile, view and renew current loans, etc.

7. A look into the future of academic and research libraries

Given all the above areas in which academic and re­search libraries are expanding their activities, it can be expected that the future will see technological integration, a changing role for librarians, and the repurposing of library space (Van der Walt, 2024). Technological integration refers to tools based on artificial intelligence and machine learning. In re­cent years the use of AI technologies has been ex­panding across all professions and disciplines, in­cluding librarianship. Library-services platforms already use AI technologies, influencing the dis­coverability of content accessible through libraries and enabling easier cataloguing by librarians. The structured nature of linked open data allows AI to interpret and connect data with greater accuracy (Schreur, 2020). This convergence of technologies empowers end-to-end solutions covering multiple systems and workflows, enhancing services such

305

BOSNIACA 2025; 30: 291-310

žiti korisnicima tijekom cijele njihove interakcije s knjižnicom i nuditi osobne usluge koje nisu nužno povezane s određenim pretraživanjem, poput omo­gućavanja korisnicima da promijene svoju lozinku, uređuju svoj profil, pregledaju i obnavljaju trenutne posudbe itd.

8. Pogled u budućnost knjižnica visokog obrazovanja i znanosti

S obzirom na sva navedena područja proširenja dje­lovanja knjižnica visokog obrazovanja i znanosti, može se pretpostaviti da će se u budućnosti razvijati tehnološka integracija, uloga knjižničara će se mije­njati, a knjižnični prostor će se prenamjenjivati (Van der Walt, 2024).

Tehnološka integracija se odnosi na alate umjetne inteligencije i strojnog učenja. Posljednjih godina proširuje se upotreba tehnologije umjetne inteligen­cije u svim strukama i znanostima pa tako i knjiž­ničarstvu. Platforme knjižničnih usluga već koriste tehnologije umjetne inteligencije i time utječu na mogućnost otkrivanja sadržaja (engl. discoverabi­lity) kojima knjižnice nude pristup, a knjižničarima se omogućava lakša katalogizacija. Strukturirana priroda povezanih otvorenih podataka omogućuje umjetnoj inteligenciji da tumači i povezuje podat­ke s većom preciznošću (vidi: Schreur, 2020). Ova konvergencija tehnologija osnažuje end-to-end rje­šenja koja obuhvaćaju više sustava i radnih tokova, poboljšavajući usluge kao što su dohvaćanje poda­taka, korištenje metapodataka, dijeljenje izvora itd. U analizi utjecaja generativne umjetne inteligencije⁴ na knjižnice objavljenoj od strane izdavača ExLi- brisa – The Impact of Generative AI on Libraries (2023) navodi se da rješavanje izazova vezanih uz metapodatke zahtijeva skalabilnu tehnologiju i su­radnju između ljudi i računala. Korištenje tehnolo­gija rudarenja teksta i umjetne inteligencije može poboljšati kvalitetu i dosljednost metapodataka. Odranije je poznato da je za funkcioniranje knjiž- ničnih sustava važno obogaćivanje metapodataka trajnim identifikatorima, kao što su Open Resear­cher and Contributor Identifiers (ORCID) i Web of Science ResearcherID, koje osigurava jedinstvenu identifikaciju autora, poboljšavajući mogućnost pre­traživanja. Također, u konceptu semantičkog weba podaci se promatraju kao pojedinačni, povezivi ele­menti kojima se upravlja na distribuiran način, što čini temelj tehnologije povezanih otvorenih podata­ka. Korištenje mreža povezanih otvorenih podataka

as data retrieval, metadata utilisation and resource sharing. Addressing challenges related to influence of generative AI⁴ and libraries metadata requires scalable technology and collaboration between humans and computers (The Impact of Genera­tive AI on Libraries, 2023). Using text-mining and AI technologies can improve the quality and con­sistency of metadata. It has long been known that enriching metadata with persistent identifiers such as ORCID and ResearcherID, which ensure the unambiguous identification of authors, enhances discoverability. Moreover, in the semantic-web concept, data are viewed as individual, connectable elements managed in a distributed manner, forming the foundation of linked-open-data technology. Us­ing linked-open-data networks allows different sys­tems to connect and share information in a distrib­uted manner, ensuring data accuracy and improv­ing metadata quality. Future development and the greatest potential for enhancing discovery services are most anticipated in the interplay between gen­erative AI and linked data. AI tools currently require librarian validation and therefore should not be seen as a threat to the profession but as an aid that short­ens the time needed for certain tasks. Technologi­cal integration also involves the use of augmented and virtual reality by users to expand the learning experience.

Further development of the librarian’s role is re­flected in supporting digital literacy, especially ef­fective management and use of digital resources; in preserving and managing large amounts of data; and crucially in supporting the research process of researchers, teaching staff and students, collaborat­ing with the higher-education institution on data analytics, information management and publishing strategies.

Library space tends to evolve into collaborative learning centres, group-study areas, media labs and community interaction spaces.

The pace and scope of digital transformation de­pend on various factors, which Tano (2024) groups into three categories: technological, organisational and human-resource factors. Technological factors include the availability of advanced technologies, the compatibility of existing infrastructure with digital systems, access to high-speed internet and networking capabilities, and the integration of new technologies such as AI and machine learning. The second category comprises organisational factors,

⁴ Generativna umjetna inteligencija je podskup umjetne inteligencije u kojem strojevi stvaraju novi sadržaj u obliku teksta, koda, glasa, slika, videa, procesa itd.

⁴ Generative artificial intelligence is a subset of artificial intelligence in which machines create new content in the form of text, code, voi­ce, images, video, processes, etc.

306

Katulić

(engl. linked open data networks) omogućuje razli­čitim sustavima povezivanje i dijeljenje informacija na distribuiran način, osigurava se točnost podataka i poboljšava kvaliteta metapodataka. Budući razvoj i mogućnost za poboljšavanje discovery servisa, prema trenutnim spoznajama, najviše se očekuje u međusobnom utjecaju generativne umjetne inte­ligencije i povezanih podataka. Alati umjetne inte­ligencije za sada zahtijevaju validaciju knjižničara pa se ne trebaju smatrati prijetnjom knjižničarskom poslu, već alatom za pomoć i skraćivanje vremena za određene dijelove obavljanja posla. Tehnološka integracija uključuje i korištenje proširene i virtual­ne stvarnosti od strane korisnika u svrhu proširenja iskustva učenja.

Daljnji razvoj uloge knjižničara ogleda se u potpori digitalne pismenosti, osobito učinkovitog upravlja­nja i korištenja digitalnih izvora, zatim očuvanja i upravljanja velikim količinama podataka, a ključ­na će biti uloga knjižničara u potpori istraživačkom procesu znanstvenika, nastavnog osoblja i studena­ta, suradnja s visokoškolskom ustanovom vezano uz podatkovnu analitiku, upravljanje informacijama i strategije objavljivanja radova.

Prostor knjižnice ima tendenciju razvoja u suradnič­ke centre za učenje, grupno učenje, medijske labo­ratorije i interakciju zajednice.

Tijek i doseg digitalne transformacije ovisi o različi­tim značajkama, koje Tano (2024) grupira u tri sku­pine: tehnološki, organizacijski i čimbenici ljudskih resursa. Tehnološki čimbenici uključuju dostupnost naprednih tehnologija, kompatibilnost postojeće in­frastrukture s digitalnim sustavima, pristup brzom in­ternetu i mrežnim mogućnostima te integraciju novih tehnologija kao što su umjetna inteligencija i strojno učenje. Druga grupa su organizacijski čimbenici koji obuhvaćaju institucionalnu podršku za digitalne ini­cijative, predanost vodstva digitalnoj transformaciji, adekvatne financijske resurse za digitalne projekte te usklađenost ciljeva knjižnice s ukupnim institucio­nalnim ciljevima. Treća grupa su čimbenici ljudskih resursa, odnosno zapošljavanje i zadržavanje djelat­nika vještih s digitalnim tehnologijama, stavovi dje­latnika i spremnost na promjene kao i sposobnost za kontinuirani profesionalni razvoj.

7. Zaključak

Knjižnice u sustavu znanosti i visokog obrazovanja imaju važnu ulogu u razvoju i upravljanju digital­nim pristupom građi te podršci znanstvenicima, na­stavnicima i studentima u istraživačkim procesima, podučavanju i učenju. One omogućavaju pristup in­formacijama potrebnim za obrazovanje i znanstve-

encompassing institutional support for digital ini­tiatives, leadership’s commitment to digital trans­formation, adequate financial resources for digital projects, and alignment of library goals with overall institutional objectives. The third category consists of human-resource factors—that is, hiring and re­taining staff skilled in digital technologies, staff at­titudes and willingness to change, and the capacity for continuous professional development.

9. Conclusion

Academic and research libraries play an important role in developing and managing digital access to collections and in supporting researchers, teachers and students in research, teaching and learning pro­cesses. They provide access to information needed for education and research and must continuously improve their digital infrastructure to keep pace with new models of learning and research. Library operations rely on a library-information system that must support all segments of library-management processes and enable users to access information about materials and services of each library or li­brary network in a contemporary manner. The lat­est generations of cloud-based library platforms allow unified management of print, electronic and digital materials; the production of analytics and statistics with digital tools; the introduction of a shared system or the integration of several existing systems into one; cloud technology; e-book lend­ing; and the use of artificial intelligence in catalogu­ing and searching by library users. For financial reasons, the weak spot of academic and research libraries is often their digital infrastructure, with the library-information system at the centre; there­fore, the acquisition of modern cloud platforms with built-in discovery services can be considered part of achieving digital maturity. Equipping library spaces with modern equipment facilitates the integration of digital technologies to support contemporary forms of research, teaching and learning, and institutional support for digital initiatives and investment in staff training will play a key role in achieving digitally mature libraries so that the library user receives modern support for learning.

307

BOSNIACA 2025; 30: 291-310

na istraživanja i trebaju kontinuirano unaprjeđivati digitalnu infrastrukturu kako bi pratile nove modele učenja i istraživanja. Knjižnično poslovanje osla­nja se na knjižnični informacijski sustav koji treba pružati podršku svim segmentima procesa upravlja­nja knjižničnim poslovanjem, a korisnicima omo­gućavati pristup informacijama o građi i uslugama pojedine knjižnice ili mreže knjižnica na suvremen način. Najnovije generacije knjižničnih platformi u oblaku omogućavaju objedinjeno upravljanje tiska­nom, elektroničkom i digitalnom građom, izvođenje analitike i statistike pomoću digitalnih alata, uvo­đenje zajedničkog sustava ili integracija više posto­jećih sustava u jedan sustav, tehnologiju u oblaku, posudbe e-knjiga, korištenje umjetne inteligencije u katalogizaciji i pretraživanju od strane knjižnič- nih korisnika. Knjižnicama visokog obrazovanja i

znanosti iz financijskih je razloga česta slaba točka upravo digitalna infrastruktura s knjižnično-infor- macijskim sustavom u središtu te se nabava suvre­menih platformi u oblaku s ugrađenim discovery servisom može smatrati dijelom postizanja digitalne zrelosti knjižnica. Opremanjem prostora knjižnica suvremenom opremom omogućava se integracija digitalnih tehnologija u svrhu potpore suvremenim oblicima istraživanja, podučavanja i učenja, a ključ­nu ulogu u postizanju digitalno zrele knjižnice imat će institucionalna podrška za digitalne inicijative i ulaganje u izobrazbu djelatnika knjižnica kako bi upravo korisnik knjižnice dobio suvremenu podrš­ku za učenje.

308

Katulić

Bibliografija / Bibliography

Eun Oh, K., & Colon-Aguirre, M. (2019). A Compara­tive Study of Perceptions and Use of Google Scholar and Academic Library Discovery Sys­tems. The ScholarShip: East Carolina Univer­sity’s Institutional Repository.http://hdl.handle. net/10342/7832

309

BOSNIACA 2025; 30: 291-310

Tano, Isagani M. (2024). Revolutionizing Librarian­ship: Navigating the Digital Transformation in Academic Libraries, Pedagogy Review: An In­ternational Journal of Educational Theories, Ap­proaches and Strategies 2(1), 159-175.https://doi. org/10.62718/vmca.pr-ijetas.2.1.SC-0724-014

Van der Walt, I. (2024) Embracing Digital Transforma­tion: The Dual Impact on Academic Libraries as Users and Providers [izložen rad]. 24 Hours of Global Information Technology, virtual online event, IFLA Information Technology Section, IFLA Artificial Intelligence (AI) Special Inter­est Group, and IFLA Big Data Special Interest Group, 28-29 August, 2024.

Vaughan, J. (2011). Web Scale Discovery What and Why?. ALA TechSource 1, 5-11.https://doi. org/10.5860/ltr.47n1

Vrana, R. (2016). Digitalni repozitoriji znanstvenih in­formacija u knjižnicama visokoškolskih ustano­va Sveučilišta u Zagrebu. Vjesnik bibliotekara Hrvatske 59(3-4), 265-300.https://hrcak.srce. hr/187620

Vrana, R., & Kovačević, J. (2023). Digitalna transfor­macija u Knjižnici i čitaonici Bogdana Ogrizovića u Zagrebu. Vjesnik Bibliotekara Hrvatske 66(1), 225-244.https://doi.org/10.30754/vbh.66.1.1038

Weare, W. H., Jr., Toms, S., & Breeding, M (2020). Moving Forward: The Next-Gen Catalog and the New Discovery Tools. The OAKTrust Digi­tal Repository.https://oaktrust.library.tamu.edu/ handle/1969.1/187146

Wells, D. (2021). Online Public Access Catalogues and Library Discovery Systems. Knowledge Organi­zation 48(6), 457-466.https://www.nomos-eli- brary.de/10.5771/0943-7444-2021-6-457/online- public-access-catalogues-and-library-discovery- systems-volume-48-2021-issue-6?page=1

310