Izvorni znanstveni članak
https://doi.org/10.15291/csi.4313
Osmijeh – varljiva slika „Unutarnjega čovjeka” (na primjeru romana Sakupljač Raja E. Čižova)
Jasmina Vojvodić
orcid.org/0000-0001-8740-3934
; Sveučilište u Zagrebu, Filozofski fakultet, Zagreb, Hrvatska
Sažetak
U radu se raspravlja o odnosu „unutarnjega” i „vanjskoga čovjeka”, pozivajući se na psihopoetiku E. Ètkinda (2005) koji uvodi termine „unutarnjega čovjeka” i „izvanjskoga govora”. Odnos „unutarnjega” i „vanjskoga” istražuje se preko osmijeha – facijalne ekspresije Marine L’vovne, junakinje u romanu E. Čižova Sakupljač raja (2019). Marina L’vovna boluje od Alzheimerove progresivne i kronične bolesti i njezin osmijeh, kao kompleksan znak (Vinogradov 1999), važno je „vanjsko” obilježje njezina „unutarnjega” ja. Premda se junakinja mijenja, ona zadržava emocionalnost, kao i osmijeh na licu tijekom cijeloga života. U radu se obraća pozornost na osmijeh, imajući na umu emocije (usmjerenost subjekta prema van) i osjećaje (usmjerenost subjekta prema unutra) (Burger 2011), čime se potvrđuje odnos (poklapanje i razilaženje) „unutarnjega” i „vanjskoga čovjeka”. Analiza pokazuje da osmijeh junakinje ne odgovara vanjskim podražajima i da se junakinja zatvara u svoj „unutarnji” svijet i udaljuje, kako od „vanjskoga čovjeka”, tako i od vanjskoga svijeta
Ključne riječi
Evgenij Čižov; osmijeh; psihopoetika; „unutarnji čovjek”; „vanjski čovjek”
Hrčak ID:
312378
URI
Datum izdavanja:
28.12.2023.
Posjeta: 158 *