KRATAK UVOD U GRAMATIKU ULOGE I REFERENCI

Sažetak

Ovaj članak prikazuje temeljne pojmove gramatike uloge i referenci (GUR), gramatičke teorije koja se osobito oslanja na analizu neindoeuropskih jezika. Ta se teorija bavi uzajamnim djelovanjem sintakse, semantike i pragmatike u gramatičkim sustavima. GUR je jednorazinska teorija koja pretpostavlja samo jedan sintaktički prikaz rečenice, neposredno povezan sa semantičkim prikazom putem algoritma povezivanja. Sintaktički prikaz strukture klauze naziva se u GUR slojevita struktura klauze. Pretpostavlja se da se klauze beziznimno sastoje od nukleusa (koji sadržava predicirajuci element), jezgre (koja sadržava nukleus i argumente predicirajuceg elementa), i periferije (koja sadržava vremenske i lokativne modifikatore jezgre). Svaku razinu klauze u GUR modificiraju tzv. operatori: oni uključuju gramatičke kategorije kao sto su vrijeme, vid, modalnost, negacija i ilokucijska snaga. Složene rečenice sastoje se od ovih jedinica: nukleus + nukleus tvori nuklearnu spojnicu, jezgra + jezgra tvori jezgrenu spojnicu, a klauza + klauza tvori klauzalnu spojnicu. Jedinice u spojnici mogu uzajamno stajati u jednom od tri odnosa: koordinacija, subordinacija i kosubordinacija. Na taj način razlikuje se devet tipova spojnice i zavisnosti (neksusa) u univerzalnoj gramatici; tipovi spojnice i zavisnosti koji se pojavljuju u pojedinom jeziku mogu se ostvariti u jednom ili u vise tipova formalnih konstrukcija.
Semantički prikaz rečenice izgrađen je na sustavu leksičke dekompozicije utemeljenom na pojmu Aktionsarta. Taj sustav naziva se logičkom strukturom (LS). Semantičke funkcije argumenata definiraju se prema položajima u LS. Za čitavu teoriju temeljan je pojam semantičke makrouloge; postoje dvije makrouloge, linitelj i trpitelj. Makrouloge i drugi argumenti povezuju se sa sintaktičkom strukturom algoritmom povezivanja. GUR ne pretpostavlja tradicionalne gramatičke relacije; priznaje samo jednu gramatičku funkciju, koja se naziva privilegirani sintaktički argument.
Osim sintaktičkih i semantičkih prikaza, postoji i prikaz fokusne strukture rečenice. On pokazuje opseg onoga sto se u iskazu tvrdi, u opreci spram pragmatičke presupozicije. Prikaz fokusne strukture važan je dio analize mnogih gramatičkih pojava prema GUR, a jedna je od temeljnih tipoloških teza te teorije da su važne razlike medu gramatičkim sustavima odraz različitih uloga koje fokusna struktura maze igrati u gramatici, osobito u algoritmu vezivanja. GUR prilazi usvajanju jezika tezom da djeca izgrađuju gramatiku na temelju svoje opće kognitivne sposobnosti i podataka u govoru kojem su izložana; nije potrebno pretpostaviti autonomni mehanizam za usvajanje jezika.
(preveo dr. Ranko Matasović)