METAFORIČKE KOLOKACIJE KAO OBILJEŽJA ULJUDNOSTI U JEZIKU NOGOMETA

Sažetak

Ovaj članak kreće od pretpostavke da je nogomet, kao vrlo popularan sport, u novinskim izvješćima predstavljen na različite načine. Izvješća obično sadrže prikaz i ocjenu igre, taktike te ponašanja na terenu. Posebno su stilski zanimljivi kada se prikazuje igra reprezentacije. Za zorni prikaz igre često se upotrebljavaju slikovita i metaforička sredstva, poput frazema i kolokacija. Cilj je ovog rada utvrditi koriste li se metaforičke kolokacije u svrhu postizanja uljudnosti, odn. za ublažavanje kritike ukoliko se igra ocjenjuje kao loša. Analiza se temelji na pristupima teorije uljudnosti Brown i Levinsona (1987) te Leecha (1983, 2014) te Hausmannovom (1989) pristupu kolokacijama. Analiza je dala odgovore na sljedeća istraživačka pitanja: Koje se strategije uljudnosti mogu identificirati u odnosu na kolokacije? Koriste li se te strategije u određenim vrstama tekstova (intervjui, komentari)? Postoje li razlike ili sličnosti u hrvatskom i njemačkom tekstu? Pokazalo se kako se u istraženim njemačkim tekstovima uglavnom pojavljuju novinarski komentari igre, a u hrvatskim tekstovima i isješci iz razgovora s trenerima i igračima. Najčešće se pojavljuje tip kolokacije pridjev + imenica, pri čemu su utvrđene i kolokacije česte u novinskim nogometnim izvješćima, primjerice skupina smrti, udarna postava, wilde Minuten. Metaforičke se kolokacije upotrebljavaju  kako bi se izrekla indirektna kritika te pojačao kontrast kao česta strategija ublažavanja kritike. Takav način pisanja poštuje maksimu odobravanja, a u kolokacijama se često pojavljuju pojačivači te emocionalno obojene riječi.