NOVIM STAZAMA KROZ NJEGOŠEV "GORSKI VIJENAC"

Abstract

U ovom se tekstu analitički razmatra vrijednost opsežne studije Kroz "Gorski vijenac" Muhsina Rizvića. Osvrćući se kritički na dobar dio literature, čija je obavezna premisa u pristupu Njegošu bila spontana idealizacija i romantičarsko-panegirički ton, prof. Ceklić ističe uspješno Rizvićevo nastojanje da se izvuče iz toga klišeja. Time je autor ostvario mogućnost da bez predrasuda slijedi vlastita htijenja i poglede. Služeći se tekstološkom usporednom analizom, on vlastite spoznaje argumentira obiljem relevantnih književno-povijesnih činjenica koje pokazuju suvereno poznavanje materije.
Rizvić napušta epsko-romantičarske pozicije dosadašnjih pristupa i prelazi na organske umjetničke komponente koje presudno određuju vrijednost Njegoševa djela. Na taj način Gorskom vijencu pribavlja univerzalan značaj, a Njegoša prikazuje čitateljima jednim od naših najvećih pjesnika i mislilaca. U tome je, po mišljenju prof. Čeklića, sadržana najveća vrijednost Rizvićeva analitičkog postupka.