PAMĆENJE JELA I POSUĐA. HRVATSKE KULINARSKE NARACIJE IDENTITETA.

Sažetak

U ovome je radu riječ o upotrebi prehrambenog koda (jela i predmeta koji su neophodni za njihovu pripremu) s ciljem oblikovanja i utvrđivanja hrvatskog kulturnog pamćenja, prije svega pamćenja o pripadanju mediteranskome krugu. Predmet analize su tekstovi Veljka Barbierija sabrani u četiri sveska pod zajedničkim, znakovitim naslovom Kuharski kanconijer. Gurmanska sjećanja Mediterana. Kulinarski eseji – u kojima je osim enciklopedijskog znanja, pozivanja na povijesne i književne izvore ili osobne uspomene prisutna i književna fikcija – upisuju se u hrvatski identitetski diskurs (kolektivni i individualni), osnažuju kolektivni identitet (nacionalni i nadnacionalni, georegionalni) i oblikuju kulturno pamćenje. Nositelji su pamćenja u istraživanim naracijama jela i posuđe, a njihovo pamćenje obuhvaća najstariju povijest prostora na kojem se odigravaju ispričane priče (uključujući mitove) i gdje se jedu s njima povezana jela. Nositelji pamćenja, koji su hrana i posuđe, kao i mediji pamćenja, koji su Barbierijeve kulinarske naracije (eseji), slično drugim nositeljima (medijima) pamćenja nisu neutralan prijenosnik sadržaja nego čimbenik koji konstruira predodžbe o njima.