„SVIJET KULTURE” I „SVIJET ŽIVOTA” U DJELU DARKA GAŠPAROVIĆA

Sažetak

Darko Gašparović čitavog svog radnog vijeka djeluje i kao praktičar i kao teoretičar, kao povjesničar i kao onaj koji aktivno sudjeluje u gradnji suvremene slike teatra (između ostalog i u svojstvu višegodišnjeg umjetničkog voditelja Hrvatske drame te intendanta HNK Ivana pl. Zajca u Rijeci), pokušavajući realizirati spoj naizgled nespojivog, te postići concordiu discors, potvrđujući i svojim teorijskim, ali i praktičnim radom kako je upravo teatar granično mjesto, mjesto spoja, dodira ili ožiljka tih dvaju kategorija koje su u zapadnoj kulturi često nepravedno razdvajane.
U ovom ću radu osobitu pozornost posvetiti suodnosu vidljivog i nevidljivog, osobnog i socijalnog sistema, sadašnjeg i prošlog, unutarnjeg i izvanjskog, dakle binarnim opozicijama koje je Darko Gašparović, na ovaj ili onaj način, trajno problematizirao. Analizirat ću Gašparovićevu sklonost propitivanju onoga što stoji „u“, ali i „mimo“ i/ili „iza“ riječi. Pri tome ću se osloniti na teze nekoliko značajnih teoretičara (Lyotard, Gavella, Sloterdijk, Bahtin, Kristeva, Bielefeld), te ću se fokusirati na radove u kojima se Gašparović bavi Artaudom, Kamovom i Krležom.
Gašparović se trajno posvećuje fenomenu glume, ali i teatra u širem značenju te riječi. Za njega je glumac ključna figura koja šeće graničnim prostorima „svijeta života“ i „svijeta kulture“, onog iskazivog i onog neiskazivog, te svojim djelovanjem propituje temeljne dihotomije zapadne kulture. Gluma/c, pa tako i predstava te teatar kao socijalni/komunalni fenomen, čini da se „nesvodive razlike“ uočavaju, propituju, pa upravo na taj način dubinski djeluju kako na ono svjesno, tako i na nesvjesno pojedinca i kolektiva - a to jest tema koja predstavlja dubinski interes ovog svestranog autora.