POVIJEST BEZGLAGOLSKIH REČENICA S DEMONSTRATIVNIM IDENTIFIKATORIMA U HRVATSKOM JEZIKU

Sažetak

U članku je predstavljena korpusna, tipološka i dijakronijska raščlamba bezglagolskih rečenica s demonstrativnim identifikatorima (prezentativima) u povijesti hrvatskoga jezika. Kao jednom od četiri tipa demonstrativa, prema H. Diesselu, sintaktički je kontekst demonstrativnih identifikatora kopularna ili bezglagolska rečenica. Funkcija im je usmjeriti sugovornikovu pozornost na pojedinosti izvanjezične ili unutarjezične stvarnosti. U članku su predstavljene najnovije tipologije demonstrativa s osvrtom na status demonstrativih identifikatora. Nadalje, korpusnom su i povijesnom raščlambom predstavljene bezglagolske rečenice s demonstrativnim identifikatorima u hrvatskom jeziku: 1. se človêkь 2. Evo čovjeka! Najveća promjena odnosi se na padež imenskoga argumenta. U prvom hrvatskom književnom jeziku, hrvatskom crkvenoslavenskom imenska je riječ u nominativu (1), dok je u suvremenom hrvatskom jeziku ona najčešće u genitivu (2). Osim povijesne raščlambe zadanih bezglagolskih rečenica, u članku je provedena usporedba sa sličnim bezglagolskim konstrukcijama u čijem su sastavu uzvici ili čestice i imenski argument u nominativu, genitivu i akuzativu. Konačno, hrvatske bezglagolske rečenice s demonstrativnim identifikatorima uspoređene su sa sličnim komstrukcijama u nekim slavenskim i drugim jezicima Europe.