PREGLED STVARALAČKOGA OPUSA RIJEČKOGA PISCA GINA ANTONYJA (CAVALIERE DI GARBO) KROZ PRESJEK RIJEČKOGA TISKA NA TALIJANSKOME JEZIKU

Sažetak

Gino Antony (Antoni ili Antonj) (Trst, 1877. – Casalecchio sul Reno, 1948.) bio je pjesnik, prozaist i dramski pisac. Premda se rodio u Trstu, smatrao se adoptivnim Riječačninom, jer je u Rijeci proživio gotovo cijeli život. Još je kao student u Sieni izdao zbirku novela Fiori di campo (1899), a u Rijeci je započeo objavljivati u La Voce del Popolo gdje je kao vrstan poznavalac gradskih prilika i uspješni pisac elzevira obrađivao različite teme iz gradskog života. Njegov glavni interes bio je vezan uz kazalište i glazbu. Bio je animator kulturno-umjetničkog društva Società Filarmonico-drammatica, središta iz kojeg je isijavao riječki kulturni iredentizam. Napisao je pet komedija na talijanskome jeziku: Eroi senza gloria (1904), Poveri illusi (1905), La prima e l’ultima (1905), Aria nuova (1905) i Anime schiave (1906). Također je napisao dvije dijalektalne komedije (El ritorno i El zogo) koje nažalost nisu nikada izdane. Antony je, međutim, bio poznatiji kao dijalektalni pjesnik. Tako je preuzeo pseudonim „Cavaliere di Garbo” i kod tiskara Battare (1907) objavio dijalektalnu zbirku Sonetti fiumani koji predstavljaju njegov najvažniji doprinos povijesti riječke književnosti. Njegovi soneti često su objavljivani u riječkome tisku toga doba i velik dio njih nadahnut je dnevnom politikom. U njima autor vješto koristi različite registre: opisni, sentimentalni, nostalgični i kritički, u nekoj vrsti iskrivljenog ili pročišćenog dijalekta. Budući da nam danas nisu dostupna sva pisana djela Gina Antonyja, cilj je ovoga rada pružiti uvid u stvaralački opus toga pisca kroz presjek riječkoga tiska tog razdoblja.