IMENIČKI GENITIV PLURALA U HRVATSKI« SPOMENICIMA 14. STOLJEĆA

Sažetak

Imenički genitiv plurala jedan je od onih segmenata gramatičke strukture po kojemu se razlikuju naši dijalekti, a 14. st. vrijeme je mnogih morfoloških promjena, pa su stoga uzeti u razmatranje spomenici 14. st. Za čakavske, se spomenike konstatira pretežitost nastavka -Ø, -i, -ov/-ev, pri čemu -ov/-ev (karakterističan samo za imenice muškoga roda) ne dolazi u najsjevernijim spomenicima (s obzirom na proteg čakavskoga narječja). Iz usporedbe s kasnijim spomenicima i nekim novijim govorima može se zapaziti njegovo širenje na račun nastavka - Ø, ali u spomenicima 14. st. još preteže nastavak -Ø. Zanimljiva je pojava da u Istarskom razvodu sve posuđenice muškoga roda imaju redovito nastavak -i, a imaju ga (osobito uz brojeve) i neke domaće imenice koje su inače običnije s nastavkom -Ø. U ostalim spomenicima nastavak -i redovito ima imenica ludi (nekadašnja i-dekli-nacija), ali i neke druge imenice muškoga roda, a često dolazi uz brojeve i uz količinske priloge. U Vatikanskom hrvatskom molitveniku dub¬rovačke provenijencije preteže nastavak -a u imenica svih triju rodova. Zaključuje se da su nastavci - Ø/-ov/-ev tragovi čakavske matice i da su već tada u Dubrovniku imali književnojezično obilježje (kakvo su imale i druge čakavske crte u kasnijim dubrovačkim jezičnim spomenicima), a da je nastavak -a u to vrijeme u Dubrovniku već ustaljena pojava. U čakavskim spomenicima nastavak -a sasvim je izuzetan. Ostali nastavci javljaju se sporadično samo u čakavskim spomenicima i vjerojatno su plod književnojezičnih napora pisaca tekstova.