ČITATELJI PO ZADATKU: STARIJA HRVATSKA KNJIŽEVNOST I MLETAČKI TISAK

Sažetak

U prvom dijelu rada u osnovnim se crtama opisuje postupak cenzuriranja knjiga u Veneciji 16. stoljeća. Pokazuje se da je riječ o artikuliranu procesu kontrole tiska te da se administrativni koraci u prelasku knjige iz rukopisa u tisak mogu rekonstruirati na temelju građe koja se čuva u Državnom arhivu u Veneciji u fondu Capi del Consiglio di Dieci. Relevantne serije iz toga fonda koje sadrže dokumente o administrativnim predradnjama za tisak knjiga jesu Notatorio. Registri, u kojima su pohranjeni zapisi dozvola za tisak Glavara Vijeća desetorice, i Notatorio. Filze, gdje se čuvaju izvorne reformatorske potvrde i izvorna čitateljska uvjerenja. Fond Capi del Consiglio di Dieci bio je poznat istraživačima hrvatske knjige još od 19. stoljeća, ali on, kada je riječ o hrvatskim knjigama, nikada nije bio sustavno obrađen. Pokazuje se da su dosadašnji istraživači poznavali samo seriju Notatorio. Registri, ali ne i seriju Notatorio. Filze, vjerojatno zbog otežana pristupa građi koja je djelomično oštećena. Kako se pokazuje na primjerima dokumenata o tiskanju knjiga hrvatskih pisaca (Zoranić, Hektorović, Lucić, Čubranović, Bobaljević), reformatorske potvrde i čitateljska uvjerenja iz serije Notatorio. Filze ne samo da dopunjuju dozvole za tisak iz serije Notatorio. Registri nego i donose nova saznanja o prvim zabilježenim čitateljima starije hrvatske književnosti. Iako je uglavnom riječ o ljudima o kojima se ne zna ništa ili vrlo malo, pretpostavlja se da su hrvatske knjige čitali u Veneciji i da su bili aktivni u krugu ljudi povezanih s tiskom. Čitatelji po zadatku važni su ne samo kao čitatelji nego i kao svjedoci kulturne povezanosti dalmatinskih gradova te možda kao najbolji posrednici između starih hrvatskih knjiga i potencijalne buduće publike.