Prema sociologizaciji lijenosti – konceptualne klarifikacije i preliminarni empirijski uvidi

Sažetak

Temeljna je intencija ovog rada problematizirati „lijenost“ kao esencijalno društveni fenomen. Lijenost se uobičajeno smatra individualnim atributom pojedinca te se kao kakva, ponajprije preko koncepta prokrastinacije, tematizira u okvirima psihologije te medicinske znanosti. Krucijalno stanovište koje se nastoji razraditi u članku jest da je lijenost inherentno društvena pojava jer njezina definicija te, posljedično, kategorizacija određenog individuuma kao „lijenog“ ovisi o sociokulturnom kontekstu koji određeni oblik socijalne akcije, uputnije rečeno njezin izostanak, etiketira kao lijenost pri tom iskazujući mahom negativne konotacije. U radu se ukazuje na sociokulturnu pozadinu definiranja lijenosti pri čemu se ističu njezini religijski korijeni te vezanost koncepta lijenosti uz specifično poimanje vremena. Osobito se problematizira kontekst modernih kapitalističkih društava čija se kulturna matrica pokazuje podesnom za kategoriziranje određenog ponašanja kao lijenog kao i relacija medija te specifičnih životnih stilova naspram kategorije lijenosti. Na konceptualnoj ravni raspetljava se odnos između koncepata lijenosti i prokrastinacije, s jedne ali i lijenosti naspram dokolice, s druge strane.
U drugom, empirijskom, dijelu rada daje se pregled eksplorativnog / izviđajnog istraživanja koje je 2018. metodom polustrukturiranog intervjua provedeno na prigodnom uzorku (N=15) studenata/ica Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Unatoč izvjesnim epistemološkim ograničenjima, nalazi istraživanja ukazuju na poimanja različitih aspekata i dimenzija lijenosti u ciljanoj populaciji, a što reprezentira robusnu osnovicu za daljnja potrebna podrobnija (teorijska i empirijska) sociološka istraživanja ovoga relevantnog sociokulturnog fenomena.