Ekonomija smisla i vremenska determiniranost pojedinca

Sažetak

Vrijeme u kontekstu prevladavajuće globalne ekonomske paradigme determinira ponašanje pojedinca u svim područjima društvenog djelovanja. Kult vremena i značaj upravljanja vremenom postaje ključna odrednica u djelovanju pojedinca spram ciljeva svoje potpune samorealizacije. Struktura i obujam vremena kojim raspolaže suvremeni pojedinac uvelike je determinirana ekonomskim procesima koji su nametnuti svim ostalim društvenim područjima unutar kojih isti djeluje. Gubitak mogućnosti upravljanja strukturom i obujmom svog vremena pojedinca stavlja u podređeni položaj spram procesa koji ga okružuju te ga čini podložnim utjecajima raznih interesnih skupina. Materijalizam pokretan profitom razvija nagonsku potrebu pojedinca za imanjem, a što za posljedicu ima dualnost vremena tj. vrijeme je definirano odrednicom rada i potrošnje. Nasilno djelovanje pojedinca spram prirodnog vremena za rezultat ima generiranje sve većih i pogubnijih socio-ekoloških kriza koje nagrizaju temelje civilizacijskih tekovina suvremenih društava. Izjednačavanjem vremena s novcem te istovremenim poticanjem nagonske potrebe za imanjem pojedinac je izložen kontinuiranom komprimiranju vremena i ubrzanju svojih svakodnevnih aktivnosti. Život postaje sve intenzivniji i kompleksniji te pojedinac postaje žrtva vlastitih težnji, što stvara dojam „nemogućnosti u svijetu svemogućnosti“. Stoga se nameće potreba redefiniranja postojećih ekonomskih modela te vraćanje vremena u okvire unutar kojih će pojedinac biti u stanju povećati svoju mogućnost upravljanja istim, tj. što je moguće više uskladiti svoje vrijeme s prirodnim vremenom. Ekonomija smisla upravo svojim djelovanjem na vrijeme želi upravljati cjelovito svim društvenim procesima koji su važni za dugoročni uravnoteženi razvoj te ekonomiju podrediti pojedincu (za razliku od postojećeg modela unutar kojeg je pojedinac podređen ekonomskim procesima i ne može na njih utjecati).