Bioetička ekumena: potreba za orijentacijskim znanjem

Sažetak

U radu se obrazlaže pojam bioetičke ekumene i potreba za promjenom u sustavu edukacije. U globalizaciji i socijalnoekološkoj krizi nastala potreba za ekološkim prosvjetiteljstvom i ekološkim civiliziranjem. Bioetička edukacija njegova je sastavnica.
Odnos između prirode i kulture promatra se preko pojmova biotička i kulturna ekumena. Koloniziranjem biotičke ekumene nastaje antropobiotička ekumena – svijet kolonija, koja se sustavno povećava, pa se kolonizira već kolonizirano u biotičkoj i kulturnoj ekumeni. Ekumene imaju svoje materijalne strukture, ali nemaju zajedničku duhovnu strukturu. Bioetička ekumena je njihova povezujuća duhovna struktura.
S napretkom u epohi moderne povećava se konflikt između biotičke i kulturne ekumene u kojemu je ugrožen život kao zajedničko dobro svih raznolikih kultura suvremenoga čovječanstva. Život desakraliziran pa je potrebno uspostaviti normativno značenje života. To je moguće primjerenom ekološkom i bioetičkom edukacijom.
Obrazovni sustav modernog društva daje prioritet obrazovanju a ne odgoju, pa proizvodi edukacijski deficit. Znanstveno znanje (Wissenschaftswissen) nije dovoljno učinkovito za prevladavanje ekoloških konflikata nego je potrebno orijentacijsko znanje (Orientierungswissen). Bioetička edukacija omogućava orijentacijska znanja i nadilaženje „kulture koristi“ (Nutzenkultur) u prilog „normativne kulture“ (Normkultur).
Bioetička ekumena se u sociološkom pogledu može promatrati kao proces (ekološkog civiliziranja konflikata između biotičke i kulturne ekumene), kao empirijsko stanje (bazičnih bioetičkih načela u kulturnoj ekumeni) i kao projekt (izgradnje konceptualne integracije biotičke i kulturne ekumene).