Orijentacijski identitet: socijalnoekološke orijentacije kao obilježja identiteta

Sažetak

Istražuju se socijalnoekološke orijentacije i njihovo identitetsko značenje. Na reprezentativnom uzorku stanovništva Hrvatske (N=1202) individualnim anketiranjem provedeno je 2004. godine empirijsko istraživanje. Primijenjen je instrument od 12 tvrdnji za mjerenje ekoloških orijentacija. Multivarijatnom analizom utvrđene su tri bazične komponente (faktora I reda): „antropocentrizam“, „tehnocentrizam“ i „ekocentrizam“, koje tumače 56,4% varijance. Bazične komponente su primjenom oblimin transformacije transformirane u kose pozicije. Korelacijska matrica pokazala je da su faktori samostalni orijentacijski koncepti.
Usporedba s ranijim istraživanjima (1988. i 1992.) pokazala je sličnosti u distribucijama frekvencija, a usporedba latentnih dimenzija da su se u posljednjih petnaest godina u socijalnoekološkom prostoru oblikovale tri temeljne orijentacije s ključnim vrijednostima „čovjek“, „tehnika“ i „priroda“. Rezultati se komentiraju u kontekstu suvremenih socijalnoekoloških problema u svijetu, te modernizacijskih i tranzicijskih promjena u hrvatskom društvu.
Socijalnoekološki prostor s trima ključnim orijentacijskim vrijednostima (čovjek, tehnika, priroda) latentni je okvir specifičnih identiteta, a nazvan je „orijentacijski identitet“. Njegovi dijelovi (faktori) nazvani su „orijentacijske dimenzije“ identiteta. Analiza je pokazala da su identitetske dimenzije povezane sa sociodemografskim obilježjima ispitanika, pa su utvrđeni empirijski profili za sve tri identitetske dimenzije.
Autor vidi mogućnost izrade instrumenta po dva kriterija: orijentacijski identitet i relacijski odnos: prema sebi, drugima, svijetu, prirodi i Bogu.