Napredak između sadašnjosti i budućnosti

Sažetak

U članku se iznose rezultati kanoničke analize latentnih OBQ dimenzija četiriju skupova: napretka, razvoja, budućnosti i sklopa priroda-tehnika-čovjek. Kanoničke analize rađene su na rezultatima istraživanja provedenog 1992. Godine na reprezentativnom studentskom uzorku od 547 ispitanika Riječkog i Zagrebačkog sveučilišta. Komponentnom analizom pod PB kriterijem dobivene su latentne dimenzije, pa autor istražuje kakvi su odnosi između latentnih dimenzija percepcije napretka: „vrijednosno¬-moralno osporavanje napretka“, „nekritički tehnicizam“ („resursni optimizam“) i „humanističko-tehnički optimizam“ s latentnim dimenzijama percepcije razvoja („razvoj utemeljen na optimalnom korištenju i štednji prirodnih resursa“, „poželjnost demografske ravnoteže“, „razvoj utemeljen na uvjerenju o neiscrpivosti i maksimalnom trošenju prirodnih resursa“ i „poboljšanje kvalitete hrane i promjena načina prehrane“), budućnosti („dihotomno totalitarno društvo visokih tehnologija i novih hominida“, „katastrofična budućnost“, „status quo u budućnosti“ i „kozmička budućnost“ i odnosa priroda-tehnika-čovjek („antropocentrizam utemeljen na tehnicizmu“ i „naturalizam“).
Kanonička analiza i interkorelacijska matrica pokazuju da se općenito može govoriti o dvjema tendencijama u shvaćanju napretka povezanim s dimenzijama drugih triju skupova. S jedne strane strukturiraju se dimenzije koje pokazuju opravdavanje i podršku postojećem napretku, a s druge dimenzije koje tvore strukturu koja napredak ograničuje i osporava. Osporavanje napretka vezano je uz naturalizam, kvalitetu življenja i katastrofičnu budućnost, a podrška napretku strukturira se oko njegovih dimenzija „nekritičkog tehnicizma“ (resursnog optimizma) i „humanističko-tehničkog optimizma“, s kojima su povezane pojedine dimenzije razvoja, budućnosti i odnosa priroda-tehnika-čovjek.