Zelena ekonomija i njena uloga u neoliberalnom kapitalizmu

Sažetak

Od 2008. godine nacionalne i međunarodne politike sve se više bave „zelenom ekonomijom”. Program Ujedinjenih naroda za okoliš (UNEP) među prvima je promovirao tzv. „zelene pakete poticaja” kako bi se izbjegla globalna recesija kao posljedica financijske krize 2008. godine. U ovom radu analiziramo projekt zelene ekonomije i njegovu ulogu u neoliberalnom kapitalizmu koristeći se neo-gramšijanskim pojmovima poput „hegemonije” i „pasivne revolucije”. Temeljna pitanja kojima se u radu bavimo uspostava su i održanje hegemonijske moći. Zbog niza kriza posljednjih godina, a posebice nakon financijske krize 2008. godine, hegemonijska dominacija neoliberalnog kapitalizma nalazi se pod pritiskom i prisiljena je suočiti se s krizom vlastitog djelovanja. Stoga, da bi se osigurao opstanak hegemonijske premoći, postaje važno detaljnije istražiti ovaj problem i pronaći nove načine opstanka. Pri tome, pojavu zelene ekonomije smatramo sastavnim dijelom novog hegemonijskog projekta neoliberalnog kapitalizma – „pasivna revolucija” koja za cilj ima umiriti kritičare i spriječiti kontra-hegemonijske tendencije.
Očito je da zelena ekonomija ne dovodi u pitanje sastavna proturječja neoliberalnog kapitalizma koja su uzrokovala višestruke krize u suvremeno doba. Umjesto toga, njen je cilj postojećem shvaćanju ekonomskog razvoja dodati socio-ekološku komponentu, kako bi se oblikovalo novo poimanje ekonomskog rasta neovisnog o ugljičnom dioksidu. Zaključujemo da će zelena ekonomija, koja djeluje u sklopu kapitalističkih oblika proizvodnje, proizvesti nove oblike isključenja i izrabljivanja, te da je malo vjerojatno da će uspjeti prevladati svoja sastavne proturječja.