SUVREMENI MODELI SVEUČILIŠTA I NJIHOVA KRITIKA U DRUŠTVENIM ZNANOSTIMA

Sažetak

Širenje visokog obrazovanja, razvoj društva znanja i dominacija neoliberalnih javnih politika u obrazovanju dovele su do stvaranja novih modela suvremenog sveučilišta. Modeli kao što su sveučilište drugog i trećeg tipa te trostruka uzvojnica naglašavaju praktičnu dimenziju visokog obrazovanja te primjenjivost koja se očituje kroz inovacije, patente i suradnju sa širokim krugom regionalnih, nacionalnih i nadnacionalnih dionika. Dosadašnji dominantni humboldtovski model, koji odlikuje utemeljenost na poučavanju i istraživanju zamjenjuje proširenje uloge sveučilišta „trećom misijom“, koja je primarno određena komercijalnim karakterom stvaranja novog znanja. Znanost se primarno evaluira kroz primjenjivu i komercijalnu dimenziju a mijenja se i sama uloga znanstvenika koji sve više postaje orijentiran na menadžerski aspekt vlastitog rada. Pritom se kao epistemički uzor uzimaju prirodne i tehničke znanosti, dok kod društvenih i humanističkih znanosti dolazi do marginalizacije. U ovome se radu donosi opis suvremenih modela sveučilišta te odgovor društvenih i humanističkih znanosti na novonastalo stanje. Iznose se tri vrste kritičkih strategija: metodološka kritika, pregovaračka strategija afirmacije društvenih i humanističkih znanosti te refleksivno-epistemološka kritika modela suvremenog sveučilišta.