Komercijalni interes i profesionalna etika u ljekarnikovom djelovanju: socijalno-refleksivni pristup

Sažetak

Sve češće primjere neetičke prodaje lijekova javnost i socijalne znanosti poentiraju pitanjem: jesu li ljekarnici zdravstveni profesionalci ili puki prodavači lijekova? Za razliku od metafizičke, apstraktno stilizirane predstave o potpunoj i trajnoj (ne)usklađenosti komercijalnog interesa i profesionalne etike, koju ovako binarno dihotomna formulacija pitanja implicira, u radu se koristi socijalno-refleksivni pristup koji profesije određuje skupinom stručnjaka koje imaju „dvojni karakter koji uključuje i pružanje usluga i korištenja znanja i moći u svrhu ekonomske zarade“. Ne dovodeći u pitanje integritet atributivne teorije profesija, to jest njezinu temeljnu tezu o tome da komercijalni interes i profesionalna etika predstavljaju dvije oštro suprotstavljene logike, socijalno-refleksivni pristup distinktivnu karakteristiku profesija u odnosu na druga zanimanja nalazi, prije svega, u stupnju ili kvantitativnim udjelima komercijalnog interesa i profesionalne etike. Revizija, odnosno nova diskurzivna dimenzija atributivne teorije sadrži još jedan bitan dodatak: proporcija, odnosno konstelacija dviju oprečnih logika nije fiksna, već promjenjiva – ako se za to steknu društveni uvjeti, komercijalni interes ima za cilj potisnuti profesionalnu etiku.
Uz pomoć jedne pozajmice iz literature o tome što uvijek biva kada su ljekarnicima svijet i zakoni „prijateljski“, dolazi se do zaključka da glavne razloge zbog kojih današnji ljekarnici sve više svoje partikularne ciljeve ostvaruju nauštrb interesa pacijenata valja tražiti u zakonu koji dozvoljava da se lijekovi slobodno prodaju/kupuju.
Socijalno-refleksivni pristup uzima, dakle, u obzir utjecaj „velikih objektivizacija“, to jest države, odnosno zakona koje ona donosi, na ljekarnikovo sveukupno djelovanje.