Eutanazija u svjetlu Isusove smrti na križu. Socijalna konstrukcija dostojanstvene smrti

Sažetak

Raspravu o eutanaziji kao pravu pojedinca na slobodan izbor datuma i mjesta vlastite smrti koja bi bila dostojna ljudskoga bića zvanog čovjek autor temelji na stajalištu da je eutanazija u gore navedenom
značenju društveno konstruirana činjenica. Jedan poseban slučaj moguće takve društveno konstruirane „eutanazije na vlastiti zahtjev“ autor pokušava (pro)naći u slobodnoj interpretaciji onoga dijela Evanđelja u kojem se navodi da su Isusu, kad je već bio raspet na križu, rimski vojnici na njegovo traženje („Žedan sam!“) pružili spužvu punu octa, poslije čega je on, kušavši ocat, umro (Iv 19,29–30). Na temelju takvoga možebitnog scenarija Isusove smrti na križu, koja je, unatoč svemu, trebala biti dostojna čovjeka, autor želi problematizirati (ne)opravdani zahtjev modernoga čovjeka da mu se prizna pravo da u bezizlaznim životnim okolnostima slobodno raspolaže vlastitim životom, a to znači da mu se npr. u slučaju nastupa bolova, koji dolaze s dugom, teškom i neizlječivom bolešću, prizna pravo zatražiti prekid liječenja i umiranje smrću dostojnom čovjeka. U tom smislu u ovom radu se govori o vrijednosti i dostojanstvu života, daje kratak pregled povijesti eutanazije kao i razapinjanja na križ te u slobodnoj interpretaciji analiziraju posljednji trenutci Isusova života.