Feministička epistemologija - kapitulacija znanstvene jednorodnosti

Sažetak

Polazeći od društvene uvjetovanosti znanja i znanosti, ovim se radom nastoje promišljati navedeni koncepti unutar feminističke epistemologije. Obzirom da feministička epistemologija predstavlja kritiku tzv. neutralnog znanja i objektivne znanosti, naglasak je stavljen na društvenu uvjetovanost znanja i znanstvenih pojmova čime se poentira presudnost konteksta i tzv. podruštvljenog znanja. Feministička epistemologija ustanovljava kako se povlaštena afirmacija muškarca kao kreatora znanja i subjekta znanosti ostvaruje kroz nepovoljnu poziciju žene kao marginaliziranog znanstvenog objekta. Muškarac definira pojmove i strukturira teorije, stoga je (pre)vladajuća muška norma ujedno i službena znanstvena (i društvena) norma koja zanemaruje iskustva žena. Iz toga proizlazi da su i sama znanstvena istraživanja seksistički konstruirana pa se kroz znanstvene metode i obrasce perpetuiraju patrijarhalne prakse. Artikulirajući žensko pitanje u znanosti, feministička epistemologija utvrđuje implikacije androcentrične znanstvene tradicije u akademskoj zajednici i svakodnevnici. Termini roda i seksualnosti analiziraju se kroz epistemološka propitkivanja (spo)znanja, prateći genealogiju socijalnih praksi kojima su (pred)određeni. Feminističko epistemološki programi empirijskih zagovornica, postmodernih zastupnica i teoretičarki stajališta u svom diskursu prijedloga apostrofiraju fundamentalnu signaturu feminističke epistemologije: kritiku znanosti, kontekst i zajednicu.