Bioetički pristupi životinjama

Sažetak

Autor u radu nastoji utvrditi kakva je recepcija životinja u suvremenim praktičko-fi lozofskim pristupima. Analiza je usmjerena na ispitivanje kako stavova zastupnika klasičnog antropocentrizma, tako i stavova predstavnika različitih ne-antropocentričkih učenja. Antropocentrizam, naime, počiva na čvrstom uvjerenju da samo čovjek može imati „moralni status”, ponajprije zbog specifičnih karakteristika koje ga određuju i posebnog mjesta čovjeka u svijetu. S druge strane, u središtu ne-antropocentričkih diskusija je uvjerenje da ne postoji stroga hijerarhizacija među bićima u prirodi, odnosno da diferencija između, primjerice, ljudi i životinja ne treba biti uspostavljena na ontološkoj već na biološkoj ravni. Slijedom toga, mišljenje je ne-antropocentrista, da je potrebno relativizirati do sada uobičajenu diskreditaciju životinja u odnosu na čovjeka, i da je moguće u okviru primijenjene etike, odnosno bioetike, zasnovati tzv. „etiku životinja”. Autor, također, istražuje granice ne-antropocentričkih teorija, kao i pitanje da li je moguć „srednji put” između ovih, često veoma polariziranih stajališta.