PERCEPCIJA RIZIKA U ENERGETICI

Sažetak

Rizik je oduvijek bio prisutan u društvu, a tehnološkim napretkom društva pojavljuju se i novi, dotad nepostojeći rizici. Stalna prisutnost rizika u društvu praćena je težnjom za sigurnošću, za boljim načinima kontrole i regulacije rizika. Kako se društvo razvijalo, tako je uložen i sve veći trud kako bi život postao sigurniji, odnosno kako bi se rizičnosti svele na što manju mjeru. No, umjesto da zbog toga javnost postaje manje zabrinuta, dio javnosti postaje sve više zabrinut rizikom. Taj dio javnosti smatra kako je društvo izloženije višem stupnju rizika nego što je bilo u prošlosti, te da je situacija svakim danom sve gora. Kako pravilno izabrati između dva različita rizika, dvije različite rizične situacije? Kad se ovo pitanje otvori, ukazuje se veliki nesrazmjer između stručnjaka i javnosti. Stručnjaci rizičnost situacije analiziraju racionalno, analitički, objektivno – i vjeruju da su time došli do stvarnog rizika. Nasuprot tome, smatraju da laici ovise o percepciji rizika, koja je subjektivna, iracionalna, pogrešna i manipulirana. Takvim načinom gledanja govori se o razlikama između stvarnosti i percepciji stvarnosti. No, da li je ispravno analitički određeni rizik smatrati stvarnim, referentnim a percepciju javnosti zanemarivati? Ovako podijeljeni stavovi rezultirali su u konačnici otvorenim neslaganjima i frustracijom između laika i stručnjaka, što je posebice vidljivo u energetici. Gotovo nijedan energetski objekt koji se u posljednje vrijeme planira ili gradi, ili pak aktualne teme kao što su klimatske promjene i utjecaj postojećih energetskih objekata na okoliš, nisu izuzeti od spomenutih neslaganja i frustracije. .