PRAVO NA ŽIVOT ILI IZUMIRANJE. Biološka raznolikost kao vrijednost

Sažetak

Odnos prema susvijetu, pitanje biološke raznolikosti i izumiranja vrsta postale su nezaobilazne aktualne teme
različitih znanosti. U radu se analiziraju rezultati percepcije prava živih vrsta na život i motiva čovjekove
brige o živom svijetu. Autor odgovara na tri pitanja: (1) što misle ispitanici o pravu vrsta na život, (2) o motivima
čovjekove brige za živi svijet i (3) o posljedicama izumiranja živih vrsta uključujući i čovjekovu vrstu.
Neki rezultati komparirani su sa rezultatima istraživanja u 2005. godini.
Provedeno je empirijsko istraživanje na tri fakulteta Sveučilišta u Zagrebu na prigodnom uzorku završnih
godina studija (N=189; 2007). U obradi su korištene metode univarijatne statistike, bivarijatne i multivarijatne
statistike.
Pravo na život definirano je kao tri pristupa: egalitarizam, antropocentrični excemptionalizam i borba vrsta
za opstanak. Motivi čovjekove brige za živi svijet definirani su kao četiri pristupa: etičnost (dužnost), utilitarnost
(korist), emotivnost (osjećaj) i situacija (okolnost). Percepcija promjena u prirodi dovodi se u svezu sa
izumiranjem biljnih i životinjskih vrsta te čovjekove vrste.
Rezultati su pokazali da u svijesti većine ispitanika dominira «egalitarizam» o pravu na život, a «etičnost» u
čovjekovu postupanju prema živom svijetu: životinjske vrste imaju jednako pravo na život kao i čovjek (75,6)
a najvažniji motiv čovjekove brige za živi svijet je etička dužnost (87,9%). U prirodi se ne bi ništa promijenilo
ako bi izumrle mnoge žive vrste (2,1%) ili čovjekova vrsta (14,8%).