Neomerkantilizam u međunarodnim (geo) političkim odnosima

Sažetak

Pojava neomerkantilizma može se povezati s pojavom ekonomskog nacionalizma. Neomerkantilističku praksu moglo bi se također povezati i okarakterizirati kao protekcionizam jer dobrim dijelom koristi stari merkantilistički instrumentarij. Povijesna su zbivanja u 19. stoljeću dovela do povezivanja trgovinskih politika SAD-a i ondašnje Njemačke te su se počele primjenjivati one protekcionističke prakse koje su primjenjivale stare merkantilističke zemlje. Današnja moderna neoliberalna paradigma u praksi ekonomskih lidera povremeno i po potrebi poseže za merkantilističkim metodama pogotovo kada u globalnu jednadžbu ulaze strateški resursi. Iako su se industrijske zemlje (u početku) razvijale upravo na principima ekonomskog nacionalizma odnosno merkantilizmima, u planovima ekonomskog razvoja za nerazvijene zemlje (uz pomoć / financiranje Svjetske banke, Međunarodnog monetarnog fonda i Svjetske trgovinske organizacije) praktično je nametnuta potpuno tržišno orijentirana neoliberalna paradigma. Stoga je i u definiranju neomerkantilističke doktrine fokus na velikim gospodarstvima odnosno velikim (transnacionalnim) korporacijama koja mogu djelovati na globalne tržišne uvjete. Neomerkantilistička doktrina modernog svijeta zorno podsjeća na izvornu merkantilističku koja inzistira na profitu pod svaku cijenu, a nekadašnji trgovci koji su utjecali na državnu politiku suviše sliče modernim lobistima koji zagovaraju politike ovisno o interesima korporacija koje zastupaju. Neomerkantilistička praksa privilegija je super-sila svijeta, dok se nerazvijene zemlje nalaze u žrvnju između njih. Stoga, čini se da je tzv. politika sile zapečatila razvojne mogućnosti malim i slabi(ji)m zemljama.