Egalitarni sindrom i pitanje pravedne raspodjele

Sažetak

Smatramo li pravednom isključivo jednaku raspodjelu dobara? Empirijski uvidi sugeriraju kako nejednaku raspodjelu većina ljudi smatra nepravednom samo ako je posljedica diskriminacije, zlouporabe moći ili besramnog egoizma. Nejednaka raspodjela, drugim riječima, može biti percipirana kao pravedna ukoliko se temelji na razlikama u zalaganju i sposobnostima. Takva meritokratska procjena u suprotnosti je sa skupom vrijednosti koji je Županov nazvao egalitarnim sindromom. Preciznije, teorija egalitarnog sindromaimplicira averziju spram nejednake raspodjele, bez obzira na čemu se temeljila. S obzirom na činjenicu da ta pretpostavka – koja je ujedno i ključni element koncepcije egalitarnog sindroma – još nije empirijski testirana, u ovome radu ispitujemo vezu između prihvaćanja vrijednosti egalitarnog sindroma i percepcije pravedne raspodjele društvenih dobara. U analizama koristimo podatke 864 sudionika anketnog istraživanja provedenog putem Facebook društvene mreže u svibnju 2019. Nakon što je potvrđeno dobro pristajanje temeljenih latentnih konstrukata (5-dimenzionalni model egalitarnog sindroma, SEMA-5, i trodimenzionalni model percepcije pravedne raspodjele) podacima, testirana je njihova međusobna povezanost. Prihvaćanje vrijednosti egalitarnog sindroma pokazalo se snažno povezanim s egalitarnom percepcijom pravedne raspodjele, odnosno averzijom spram meritokratske raspodjele. Zanimljivo, indikatori percepcije pravednosti raspodjele u području socijalne i zdravstvene skrb bili su nepovezani ili tek marginalno povezani sa središnjim latentnim konstruktima, sugerirajući da averzija spram nejednake raspodjele nije puki odraz društvene solidarnosti. Zaključno, vrijednosti egalitarnog sindroma i averzija spram raspodjele koja ne podjeljuje svima jednako dio su zajedničkog skupa perzistirajućih neformalnih normi.