Kako mjeriti „povezanost s prirodom“? Provjera valjanosti i pouzdanosti skale Povezanost s prirodom na uzorcima učenika, roditelja i učitelja

Sažetak

Dosadašnja istraživanja potvrđuju značaj mjerenja stupnja povezanosti s prirodom i njegov odnos s razvojem pozitivnih emocija, proekoloških stavova i ponašanja prema prirodi. Istraživanja također upućuju da se povezanost s prirodom smanjuje u adolescentskoj dobi te da obitelj i učitelji te odgojno-obrazovne prakse mogu biti značajni čimbenici u poticanju značajnijeg razvoja povezanosti s prirodom djece školske dobi. U radu se prezentira istraživanje čiji je prvi cilj bio ispitati mjerne pokazatelje valjanosti i pouzdanosti skale „Povezanost s prirodom“ Mayera i Frantz (2004) na uzorcima hrvatskih i slovenskih učenika, roditelja i učitelja te skale „Stavovi o okolišu“ na uzorcima učenika.. Drugi cilj istraživanja je bio ispitati odnos stupnja povezanosti s prirodom učenika, učitelja i roditelja, stavova učenika o okolišu i njihovih sociodemografskih varijabli. Uzorak istraživanja je činilo ukupno 1.345 ispitanika, učenici (N=762), njihovi roditelji (N=568) te učitelji (N=115) u osnovnim školama Hrvatske i Slovenije. Utvrđeni su mjerni pokazatelji za obje skale na sva tri uzorka ispitanika. Provedena je bivarijatna korelacijska analiza, neparametrijski testovi za utvrđivanje razlika među grupama ispitanika te multiregresijska analiza. Obje skale su rezultirale zadovoljavajućim mjernim pokazateljima sadržajne valjanosti i pouzdanosti. Utvrđene su visoke aritmetičke procjene stupnja povezanosti s prirodom na sva tri uzorka. Rezultati regresijske analize ukazali su na to da stupanj povezanosti s prirodom roditelja i učitelja te stavovi o okolišu učenika doprinose objašnjenju povezanosti s prirodom učenika, ali i da se stupanj povezanosti s prirodom smanjuje u odnosu na muški spol i pohađanje razreda.