Izvorni znanstveni članak

POLJSKO-HRVATSKE LUTKARSKE VEZE

Teodora Vigato ; Sveučilište u Zadru

Sažetak

Autorica u ovome radu istražuje utjecaj poljskoga lutkarstva na hrvatski
lutkarski izraz. Najprije analizira tekstove poljskih autora koji su se igrali
na zadarskoj sceni: Stršljen hoće da ratuje (1963.) Woitecha Cinybulka,
Četiri kozlića, Vuk i kozlići, (1967.) Jana Grabowskoga, Tajanstvena
Ladica (1971.) Juliusza Wolskoga te Guignol u Parizu (1981.) Jana Wilkowskoga
i Leona Moszcyńskoga, zatim režijske koncepte poljskih redatelja
Edvarda Dobraczynskoga koji je na scenu postavio djelo poljskoga
književnika Ladislava Dvorskoga (1969.) i Wiesłava Hejna koji je u Kazalištu
lutaka Zadar režirao tri predstave: bila je to najprije Celestina
(1976.), zatim Muke svete Margarite (1990.) i Don Quijote (1998.). Poetske
posebnosti poljskoga lutkarstva autorica prepoznaje u tekstovima
što ih je pisao Luko Paljetak, u različitim režijskim konceptima, zatim
u posebnim inscenacijskim zahvatima, u afirmaciji kazališta lutaka za
odrasle i u približavanju lutkarskoga izraza poezije.

Ključne riječi

lutka; predstava; scena; tekst; paravan; Kazalište lutaka u Zadru; poljsko lutkarstvo; Luko Paljetak.

Hrčak ID:

230091

URI

https://hrcak.srce.hr/230091

Datum izdavanja:

15.12.2008.

Podaci na drugim jezicima: engleski

Posjeta: 541 *