Zadovoljstvo poslom katalogizatora u knjižnici

1. Uvod

Općeprihvaćeno je mišljenje kako je rad katalogiza- tora u knjižnici monoton – mehanički i šablonski, a obavlja ga samozatajna osoba kojoj ne treba previše mašte, budući da upisuje određene podatke u polja, ispunjavajući što je moguće više dosljedno količinu podataka primjerenu jednom radnom danu po za­danim pravilima i uputama. Da li je to zaista tako i može li se utjecati na promjenu mišljenja općeg stajališta o jednom od stručnih poslova u knjižnici. U poslu katalogiziranja neki se djelatnici nađu slučajno, zbog potrebe za takvom vrstom posla u određenoj knjižnici, neki nalaze u katalogizaciji potpuno zadovoljstvo i nastoje zadržati posao ka- talogizatora, dok treća skupina nikad niti ne želi ići dalje od osnovnog znanja o katalogizaciji stečenoj na stručnom ispitu u knjižničarstvu, pravdajući se da su upute, priručnici i smjernice za katalogizaciju puni pojedinosti koje je teško razumjeti i zapamtiti. Često se sam posao katalogizacije obescjenjuje od strane knjižničara koji rade isključivo s korisnici­ma kao nekreativan i dosadan, lišen promišljanja i prosudbe. S druge pak strane čest je i slučaj da se katalogizatora cijeni zbog velikog opsega znanja koje proizlazi iz činjenice velikog broja pravilnika prilikom same obrade građe.

2. Provedba istraživanja

U istraživanju koje je provedeno između studenog 2023. i rujna 2024. godine, sudjelovalo je 25 hr­vatskih katalogizatora (jedan muškarac i 24 ženske osobe) iz narodnih i dvije specijalne knjižnice na širem području Hrvatske, unutar knjižničnog pro­grama Zaki. Tijekom istraživanja, 19 katalogizatora imalo je više od 15 godina iskustva s katalogizira- njem, a šest ispitanika imalo je manje od 10 godina iskustva. Također, većina ispitanika u knjižnici bila je više od polovice radnog vremena angažirana na poslovima katalogizacije. U prvom dijelu istraživa­nja ispitanici su odgovarali na pitanja o zanesenosti i zadovoljstvu poslom katalogizatora, motiviranosti ili monotoniji tog posla. U drugom dijelu istraživa­nja, navodili su koje još poslove obavljaju uz posao katalogizacije. U zadnjem dijelu svaki od sudionika opisao je dio posla koji najviše voli, odnosno koji je najviše istražio i posvetio mu se da bi ga mogao dodatno zanimati, stimulirati i angažirati. Za pro­vedbu prvog i drugog dijela istraživanja korišten je intervju, dok se pri izvođenju u drugom dijelu studi­je služilo metodom opažanja i metodom protokola glasnog razmišljanja.

1. Introduction

There is a widely held belief that the work of a cataloger in a library is monotonous—mechanical and templated—performed by a reserved individual who does not need much imagination, since they are simply entering prescribed data into predefined fields, aiming to consistently complete a certain volume of work each day in accordance with estab­lished rules and instructions. But is that really the case, and can public opinion about one of the most specialized roles in a library be changed?

Some employees find themselves doing cataloging work by chance, as a result of the library’s staffing needs. Others find complete satisfaction in catalog­ing and actively seek to remain in this line of work. A third group, however, never aspires to go beyond the basic knowledge acquired for the professional librarianship exam, often justifying their reluctance by saying that the instructions, manuals, and cata­loging guidelines are too detailed, complex, and hard to memorize.

The job of cataloging is often devalued by librar­ians who work exclusively with users, viewing it as uncreative and boring—devoid of deeper thought and judgment. On the other hand, catalogers are fre­quently respected for the vast knowledge required to master the numerous cataloging rules and stan­dards involved in processing library materials.

2. Research Implementation

The research, conducted between November 2023 and September 2024, included 25 Croatian catalog- ers (one male and 24 female) from public and two special libraries across a broader area of Croatia, within the Zaki library program. During the research period, 19 catalogers had more than 15 years of cat­aloging experience, while six participants had less than 10 years of experience. Most participants spent more than half of their working hours in the library engaged in cataloging tasks. In the first part of the study, participants answered questions related to their job engagement and satisfaction as catalogers, as well as the motivational or monotonous aspects of the work. In the second part, they listed other tasks they performed in addition to cataloging. In the fi­nal part, each participant described the part of the job they enjoyed most, the one they had explored in more depth and dedicated themselves to, as it could further interest, stimulate, and engage them. Inter­views were used for the first and second parts of the study, while in the third part, the observation method and the think-aloud protocol were applied.

136

Turk Joksimović

3. Katalogizacija kao poseban oblik stručnih poslova u knjižnici

Katalogizatorje knjižničar koji je odgovoran za izra­du kataložnih zapisa za jedinice građe koje knjižnica nabavlja (Živković & Horvat, 2022), (engl. catalo­guer, njem. Katalogisierer; Titelaufnehmer), a izvo­di sve postupke obrade bibliografskog i autorskog izvora, za što su potrebne posebne ovlasti za rad u sistemu katalogizacije. Katalogizacija se temelji na objektivnosti, točnom označavanju podataka, do­sljednom navođenju, logici i redoslijedu te zahtijeva mehanizme koji osiguravaju te koncepte (Pauman Budanović & Žumer, 2021: 90). Jedna je među najstarijim djelatnostima organizacije informacije. Dosljednost i točnost u katalogizaciji najvažnije su spone između korisnika, dokumenata i knjižničara.

Katalogizacija, uz klasifikaciju, igra ključnu ulogu u uspješnom poslovanju djelatnosti knjižnice. Bavi se izradom metapodataka za knjižnične zbirke, uk­ljučujući razne medije – knjige, časopise, članke, zvučne zapise, kartografske materijale, elektronič­ku knjigu, sitni tisak i dr. Kako bi se omogućio ne­ometan i brz pristup informacijskoj građi u knjiž­nicama, ona mora biti sveobuhvatna, organizirana i locirana. U protivnom, pristup građi korisnicima knjižnice postaje praktički nemoguć.

Cilj je katalogizacije omogućiti brz i jednostavan pristup željenim informacijama o građi koje knjiž­nice posjeduju. Katalogizator, kao osoba odgovorna za procese opisa, temelj je knjižničnih usluga, bu­dući da o njemu ovisi organizacija informacija na način da je lako vidljiva, pretraživa i dostupna. Ka- talogizacija je temelj i osnova knjižničarstva, a ka- talogizatori stručnjaci s posebnim vještinama koje im daju jedinstvene odgovornosti.

Zbog svoje sposobnosti istraživanja, analize, sređi­vanja i dokumentiranja bibliografskih informacija, katalogizatori održavaju vjerodostojne podatke o knjigama i izvorima u knjižnici.

“Katalogizacija nije jednostavna primjena normi, to je aktivnost koja zahtijeva kompetenciju, vrijeme, energiju, vještine i odgovornost.” (Cerbo, 2011)

4. Kreativnost / nekreativnost posla katalogizatora i uvriježena mišljenja

Katalogizatori ulažu velik dio svog vremena i truda u pripremu kataložnih zapisa (Pauman Budanović & Žumer, 2019), no česte promjene u pravilima, ljudske pogreške ili loši alati ponekad su otežavaju­ća okolnost u dosljednosti pri izradi zapisa.

Ograničenja su vezana za standarde i kataloška pra­vila, kao i module za katalogizaciju, gdje je potreb-

3. Cataloging as a Specialized Professional Library Task

A cataloger is a librarian responsible for creating catalog records for the library materials acquired by the institution (Živković & Horvat, 2022), (Cro. katalogizator, Ger. Katalogisierer; Titelaufnehm- er). They perform all processes of bibliographic and authority control, for which special permissions are required to work within the cataloging system. Cat­aloging is based on objectivity, accurate data des­ignation, consistent notation, logic, and order, and it requires mechanisms that ensure these principles (Pauman Budanović & Žumer, 2021: 90). It is one of the oldest activities in the organization of infor­mation. Consistency and accuracy in cataloging are the most important links between users, documents, and librarians.

Cataloging, along with classification, plays a key role in the successful operation of library services. It deals with the creation of metadata for library col­lections, including various media—books, journals, articles, audio recordings, cartographic materials, electronic books, pamphlets, and more. In order to enable uninterrupted and rapid access to infor­mation resources in libraries, the material must be comprehensive, organized, and locatable. Other­wise, access to materials for library users becomes practically impossible.

The main goal of cataloging is to ensure quick and easy access to desired information about the materi­als held by the library. The cataloger, as the person responsible for the descriptive process, is the back­bone of library services, because the organization, visibility, and accessibility of information depend directly on their work. Cataloging is the foundation of librarianship, and catalogers are professionals with specialized ethical and technical competencies that carry unique responsibilities.

Due to their ability to research, analyze, structure, and document bibliographic information, catalog- ers maintain reliable records of the books and other resources held by the library.

“Cataloging is not simply the application of rules; it is an activity that requires competence, time, en­ergy, skills, and responsibility.” (Cerbo, 2011)

4. Creativity / Non-Creativity of the Cataloger’s Work and Common Perceptions

Catalogers invest a significant amount of their time and effort into the preparation of catalog records (Pauman Budanović & Žumer, 2019), yet frequent changes to cataloging rules, human error, and poor-

137

BOSNIACA 2025; 30: 135-148

no opisati određeni skup podataka na specifičan i jednoobrazan način - neovisno o njihovom mental­nom procesu i načinu razmišljanja.

Publikacija kao višedimenzionalni objekt zahtije­va detaljan pregled svih njenih sastavnih dijelova (Tkalčić, 2019), kako bismo dobili cjelovitu infor­maciju o elementima koje ju čine, stoga je početak razgleda publikacije osjetljiv iz više razloga. Kata- logizator treba uočiti sve fizičke značajke medija koji katalogizira, a koji ponekad daje više informa­cija od njezina sadržaja, što bi značilo da katalo- gizatori opisuju vrijednost knjige kroz njezina for­malna obilježja.

Isto tako, prilikom obrade neknjižne građe, npr. jedne dopisnice ili razglednice, osobita se pozor­nost posvećuje tekstualnom opisu slikovnog prika­za kroz napomene unutar kataložnog zapisa (Petak, 2019). U obradu treba uvrstiti sve informacijske i dokumentacijske vrijednosti takvog tiska.

Budući da katalogizatori u slobodnom opisu više opisuju fizička obilježja publikacija nego njihov intelektualni i umjetnički sadržaj, pitanje je koliko katalogizator može biti kreativan u svom radu pri opisu takve vrste građe.

Izrada bibliografskog zapisa pokazuje da katalogi- zatori u velikoj mjeri prate polja kataložnog opisa u formatu u kojem se pojavljuju u sučelju modula katalogizacije, iako redoslijed unosa podataka nije strogo određen.

Prije spremanja zapisa, katalogizatori vrše potrebne ispravke i kontrolu unesenih podataka. Istraživa­njem je uočeno da su katalogizatorima specijalnih knjižnica bitne informacije o opsegu teksta (izvor­ni, skraćen, nadopunjen), kao i definiranju poje­dinih relacija izraza i pojavnih oblika. U knjižni­cama koje služe kao podrška istraživačima i rade na projektima trajne istraživačke djelatnosti, poput specijalnih knjižnica, katalogizatori unose potrebne podatke u svrhu što boljeg opisivanja publikacije.

Katalogiziranje u slobodnom opisu podrazumijeva kod katalogizatora i neke dodatne atribute, npr. ve­ličinu fonta, naslovnicu, sadržaj, značaj predgovora ili pogovora, potpis autora, uvez itd., što znači da su mnogi opisi obogaćeni dodatnim elementima, budući da je polje napomena kod katalogizatora in­dividualno.

Često katalogizatori istu publikaciju opisuju na ra­zličit način, tj. na posve drugačiji način.

O rasponu problema u katalogizaciji i njihovom ra­zličitom rješavanju koristeći niz pravila i slijedeći bibliografske formate i standarde, kao i tumačenju pravila raznih knjižica, govori Weitz, s naglaskom

quality tools often present challenges to achieving consistency.

They are bound by standards and cataloging rules, as well as cataloging modules that require the de­scription of a predefined set of data in a specific and uniform manner—regardless of their own mental processes or preferred approaches.

Publications are complex, multidimensional ob­jects that require detailed examination of all their components to provide complete bibliographic in­formation (Tkalčić, 2019). The initial assessment of a publication can be particularly sensitive, as cata- logers must recognize the physical characteristics of the medium—sometimes more informative than the content itself. In this sense, catalogers often de­scribe a book through its formal properties.

Likewise, when cataloging non-book materials, such as a postcard or a greeting card, particular attention is paid to the textual description of the visual depiction through notes within the catalog record (Petak, 2019). The processing must include all informational and documentary values of such printed materials.

Since catalogers in free description tend to focus more on the physical characteristics of publications than on their intellectual or artistic content, the question arises as to how much creativity a catalog- er can bring into their work when describing such types of materials.

The creation of a bibliographic record shows that catalogers largely follow the fields of catalog de­scription as they appear in the cataloging module interface, even though the order of data entry is not strictly defined.

Before saving the record, catalogers make the nec­essary corrections and review the entered data. Re­search has shown that catalogers in special librar­ies consider information on the extent of the text (original, abridged, expanded) and the definition of certain relationships between expressions and manifestations to be important. In libraries that sup­port researchers and work on permanent research projects, such as special libraries, catalogers enter the necessary data to achieve the most accurate de­scription of the publication.

Free description cataloging also implies the inclu­sion of certain additional attributes by catalogers, such as font size, cover design, table of contents, the importance of the foreword or afterword, author’s signature, binding, etc., meaning that many descrip­tions are enriched with added elements, since the note field is treated individually by each cataloger.

138

Turk Joksimović

na glazbene katalogizatore. Uočeno je kako kata- logizatori narodnih knjižnica, pogotovo oni koji povremeno rade kao knjižničari informatori i time imaju dobar uvid u potrebe korisnika, bilježe u bi­bliografski zapis neke značajke publikacije bitne korisnicima. Jedanaest katalogizatora obuhvaćenih istraživanjem koji rade u narodnim knjižnicama s korisnicima u slobodnom pristupu ističu da su u za­pise dodatno dodavali poneke komentare, anotacije, pogovore ili predgovore, jezik pisma, kao i naklad­ničku cjelinu, ukoliko ti podaci nisu bili zabilježe­ni u zapisu. Isto tako, primijetili su neke značajke bitne za bibliografski zapis: potrebno je naglasiti u zapisu u polju napomena da je tisak uvećan te time lakši za čitanje starijim i slabovidnim osoba­ma. Navode kako je bitno da su zabilježene i fizič­ke značajke knjige, poput uveza, koji često zna biti presudan kod uzimanja knjige za odmor. Fizičke značajke knjige katalogizatori smatraju važnijim za publikacije za čitanje u slobodno vrijeme, o čemu govori i C. S. Ross u svojoj studiji Making choices: what readers say about choosing books to read for pleasure. Osim uvećanog tiska i uveza, korisnike često zanima sadrži li publikacija ilustracije, kao i dovoljno grafičkih shema, statistika ili tablica. Po­vratna informacija korisnika i njegova potražnja za publikacijom uvelike je bitna katalogizatoru u bi­lježenju svih značajki jednog bibliografskog zapisa. Katalogizatori obogaćuju bibliografski opis dodat­nim elementima, što obogaćuje kataložni opis s ci­ljem pružanja dodatnih informacija za korisnike.

Iz vidokruga ostalih knjižničara, nekatalogizatora, koji ne obavljaju taj oblik stručnog posla, česte su insinuacije o neinventivnosti i nekreativnosti posla katalogizatora. Katalogizatori obuhvaćeni ovim istraživanjem, a gotovo svi su se susreli s negativ­nom kategorizacijom svog posla, ističu neke ko­mentare koji su im upućeni: katalogizatori su oni koji “mjere centimetre knjige”; katalogizatori su “obični operateri” – upisuju u predviđena polja do­stupne podatke te ih upisuju slijedeći odgovarajuću masku za unos podataka; posao katalogizatora je dosadan i nezanimljiv; katalogizatori su popravlja­či tuđih zapisa; katalogizacija je čisti administra­tivni posao – činovnički…

Pozitivni prediktori posla katalogizatora u očima knjižničara nekatalogizatora popraćeni su komenta­rima o radu u jutarnjoj smjeni i radu interno.

Katalogizatori obuhvaćeni istraživanjem u načelu se slažu kako će se studenti bibliotekarstva teško odlučiti raditi upravo katalogizaciju, ukoliko se za­pošljavaju u knjižnici. Pripravnici koji dolaze na obuku u knjižnice izjavljuju kako im je upravo ka-

Catalogers often describe the same publication in different ways, that is, in completely different ways. Weitz discusses the range of cataloging problems and their varied solutions through the application of numerous rules, bibliographic formats, stan­dards, and interpretations of different cataloging manuals, with particular emphasis on music cata- logers. It has been observed that catalogers in pub­lic libraries—especially those who occasionally work as reference librarians and are therefore well aware of user needs—often include in the biblio­graphic record certain features of a publication that are important to users. Eleven catalogers covered in this research who work in public libraries with open access collections noted that they had added comments, annotations, forewords or afterwords, the language of the script, and the publishing se­ries to records when these details were missing. They also pointed out several features important for bibliographic records: for example, the note field should state when a publication is printed in large font, as this makes reading easier for elderly or visually impaired users. They emphasized the importance of recording physical characteristics of books, such as binding, which can often be a decid­ing factor when choosing a book for leisure read­ing. Catalogers consider physical features more relevant for leisure reading materials, as also noted by C. S. Ross in her study Making Choices: What Readers Say About Choosing Books to Read for Pleasure. In addition to large font and binding, us­ers are often interested in whether a publication in­cludes illustrations or contains a sufficient number of charts, statistics, or tables. User feedback and their demand for a publication are highly valuable to catalogers when recording all relevant features of a bibliographic item.

Catalogers enrich bibliographic descriptions with additional elements, thereby enhancing the catalog record with the aim of providing users with more complete information.

From the perspective of other librarians—those who do not engage in this type of specialized work—there are often insinuations about the lack of creativity and inventiveness in cataloging. The catalogers included in this research, nearly all of whom have encountered negative categorizations of their work, pointed out some of the comments di­rected at them: catalogers are “those who measure the centimeters of a book”; catalogers are “just op- erators”—entering available data into designated fields, simply following the input template; catalog­ing work is dull and uninteresting; catalogers are

139

BOSNIACA 2025; 30: 135-148

talogizacija jedan od najtežih predmeta, stoga čudi općeprihvaćeno mišljenje knjižničara o jednoobra­znom i dosadnom poslu katalogizacije, naspram te­žini i zahtjevnosti ispita iz katalogizacije koji stu­denti moraju položiti. Katalogizatori se slažu u tezi kako je opetovano i rutinirano ponavljanje posla dovelo do formiranog mišljenja knjižničara neka- talogizatora o negativnim percepcijama tog posla. Sami katalogizatori obuhvaćeni istraživanjem ista­knut će prednosti svog posla komentarima o mo­gućnosti organiziranja informacija u bazi podataka (“dovođenja u red”) bibliografskom kontrolom, oslanjajući se na standarde koje propisuje struka. Najzanimljivijim dijelom svog posla ispitanici će se u postotku od 80 % složiti u izradi autorske baze – istraživanju podataka o autoru kada nedostaju pot­puni bibliografski podaci, svih oblika imena auto­ra, pseudonimima, mijenjaju naziva korporativnih autora kroz povijest… uglavnom, istraživački rad jedne ili više osoba koje potpisuju ili su uključene u objavljenu publikaciju.

Kreativan rad na autorskoj bazi veseli većinu ka- talogizatora, a ovisit će o tome koliko si vremena i truda katalogizator daje pri istraživanju autora, ali i činjenici o kakvome se autoru radi – pisac, istraži­vač, redatelj, profesor, povijesna osoba…

Ponekad sama izrada potpunog preglednog autor­skog zapisa iziskuje vrijeme za pretraživanje i pri­lične vještine katalogiziranja, iskustva, strpljenja i pronalaženje podataka s Interneta i drugih informa­cijskih izvora (Pešić, 2017).

Za identifikaciju stranih autora potrebno je istražiti sve raspoložive izvore podataka, kao i strane izvo­re – online enciklopedije, biografije i bibliografske leksikone, međunarodne elektroničke baze podata­ka (npr. VIAF, Wikipedia, Web of Science – WOS, Scopus, Google Scholar), bibliografije nacionalnih knjižnica (NSK / LC / NAF), koje su daleko op­sežnije od domaćih izvora i samim tim produžuju proces pretraživanja, te složene izvedenice imena, osobito neeuropskih autora. Kao dokaz o autoru upotrebljavaju se i mrežni izvori službenih stranica autora.

Postoji cijeli niz definicija zadovoljstva poslom, kao i cijeli niz istraživanja zaposlenika i njihovog zado­voljstva / nezadovoljstva poslom, ovisno o organi­zaciji posla i internoj komunikaciji između samih

repairers of other people’s records; cataloging is purely administrative—clerical...

Positive associations with cataloging work, as per­ceived by non-cataloging librarians, are generally limited to comments about working morning shifts and doing internal (back office) tasks.

The catalogers surveyed generally agree that stu­dents of library and information science are unlikely to choose cataloging as their focus once employed in a library. Interns in training often state that cata­loging is one of the most difficult subjects, which makes it surprising that the profession still holds to the widespread belief that cataloging is monotonous and unchallenging, especially given the complexity and demands of the cataloging exam that students are required to pass. Catalogers concur that the re­petitive and routine nature of their work has con­tributed to the negative perception of the profession held by their non-cataloging peers.

The catalogers included in the study highlighted the advantages of their work by pointing out the possi­bility of organizing information in a database (“put­ting things in order”) through bibliographic control, relying on the standards prescribed by the profes­sion. 80% of respondents agreed that the most in­teresting part of their job is the creation of the au­thority file—researching information about authors when full bibliographic data is missing, including all forms of author names, pseudonyms, and the historical changes in names of corporate authors... essentially, investigative work related to one or more individuals involved in a published work.

Creative work on the author database brings joy to most catalogers, although the level of satisfaction often depends on how much time and effort a cata- loger is willing to invest in researching a particular author. The process can vary depending on the type of author—whether a writer, researcher, director, professor, historical figure...

In many cases, compiling a complete and accurate authority record requires significant time for search­ing, as well as advanced cataloging skills, patience, and the ability to retrieve information from the in­ternet and other reference sources (Pešić, 2017).

To identify foreign authors, catalogers must explore all available resources. These include online ency­clopedias, biographical and bibliographical lexicons, and international databases such as VIAF, Wikipe­dia, Web of Science (WOS), Scopus, and Google

140

Turk Joksimović

djelatnika i odnosu prema nadređenima (Aleksić & Seiter-Šverko, 2014). Mnogi su se autori bavili temom zadovoljstva i motivacijom na poslu poput članka koji detaljno opisuje rezultate studija o zado­voljstvu poslom knjižničara katalogizatora (Leysen & Boydson, 2009), no teško je pronaći jedinstvenu formulu / definiciju. Stanje zadovoljstva proizlazi iz onoga što ljudi osjećaju iz nekoliko različitih se­gmenata svog posla, pa bi se zaključno tomu zado­voljstvo poslom moglo definirati stanjem uma koje proizlazi iz osjećaja vrijednosti djelatnika pri zado­voljenju potreba posla i okoline.

N. S. Al Kahtani i M. M. Sulphey u svojoj studiji o tome kako psihološki i socijalni kapital djelat­nika utječu na dobrobit radnog okruženja, koriste izraz WWB (Workplace Wellbeing), koji predstav­lja osjećaj prosperiteta unutarnjeg rada i vanjskih vrijednosti. Naglasak je na duševnom zdravlju i do­brobiti zaposlenih kao bitnoj varijabli u poboljšanju radne organizacije.

Kvalitetna i otvorena komunikacija među djelat­nicima i nadređenima također je bitan element u HRM (Human resource management), koji podra­zumijeva upravljanje ljudskim resursima u postiza­nju boljeg poslovnog učinka.

Zadovoljstvo poslom trebalo bi predstavljati ugod­no emocionalno stanje koje proizlazi iz vlastite pro­cjene posla ili radnog iskustva (Locke, 1969).

Isto tako, zadovoljstvo poslom također je izraženo stupnjem podudarnosti između odlika rada i zapo- slenikovih očekivanja (Tutuncu & Kozak, 2007: 4). Djelatnik koji je zadovoljan svojim poslom dopri­nosi stvaranju pozitivnog i motivirajućeg radnog okruženja u kojem mu je omogućeno da u svoj po­sao unese kreativnost i na taj ga način samooblikuje (Vargić, 2023).

Mogu li se u katalogizaciji koja ima svoja striktna pravila mijenjati granice ili uvjeti posla i može li katalogizatorov posao biti i nešto više od pukog sli­jeda pravila?

Katalogizatori nemaju često mogućnost da kroz svoj posao pokažu motiviranost zbog pravila koja zahtijevaju jednoobrazan unos podataka, poseb­no za najčešće oblike građe koji se katalogiziraju u knjižnicama. Time bi se mogao iščitati pozitivan prediktor zanesenosti na poslu, budući da nemaju ometajućih zahtjeva kada ih posao preplavi te je na taj način posao katalogizatora postao emocionalno nezahtjevan.

No, isto tako, događa se i obrnuti slijed – smanjeni zahtjevi posla često su uvjeti koji dovode do sagori­jevanja. Burnout se ponekad događa zbog stalnog i

Scholar. Bibliographies from national libraries (such as NSK, LC, or NAF) are also used. These foreign sources are often far more comprehensive than do­mestic ones, making the search process longer and more complex—especially when dealing with name variants or transliterations of non-European authors. Catalogers also rely on official websites of authors as credible evidence to confirm authorship and gath­er additional biographical data.

5. Engagement and Job Satisfaction among Catalogers

There is a wide range of definitions of job satis­faction, as well as numerous studies on employee satisfaction and dissatisfaction, depending on how work is organized and on internal communication among employees and their relationships with su­periors (Aleksić & Seiter-Šverko, 2014). Many au­thors have addressed the topic of job satisfaction and motivation, such as the article that thoroughly presents the results of studies on cataloging librari­ans’ job satisfaction (Leysen & Boydson, 2009), yet it is difficult to find a single formula or definition of the concept. The state of satisfaction stems from how people feel about several different segments of their work, so job satisfaction could, accordingly, be defined as a state of mind that arises from the sense of one’s own value in meeting job-related and environmental needs.

N. S. Al Kahtani and M. M. Sulphey, in their study on how employees’ psychological and social capital influence workplace wellbeing, use the term WWB (Workplace Wellbeing), which represents a sense of prosperity stemming from both internal work expe­riences and external values. The emphasis is on em­ployees’ mental health and wellbeing as essential variables for improving workplace organization.

Quality and open communication between em­ployees and their superiors is also a key element in HRM (Human Resource Management), which in­volves managing human resources to achieve better organizational performance.

Job satisfaction should represent a pleasant emo­tional state arising from one’s own evaluation of their job or work experience (Locke, 1969).

Likewise, job satisfaction is also defined by the de­gree to which job characteristics align with an em­ployee’s expectations (Tutuncu & Kozak, 2007: 4). A satisfied employee contributes to a positive and motivating work environment—especially when given the opportunity to apply creativity and shape their job in a personalized way (Vargić, 2023).

141

BOSNIACA 2025; 30: 135-148

opetovanog obavljanja istog posla, kao rezultat ne- inventivnosti u nedostatku izazova. Povećanje iza­zovnih zahtjeva na poslu trebalo bi rezultirati pove­ćanjem zadovoljstva poslom jer, iako traži dodatne napore, za zaposlenike je nagrađujuće i ne dovodi do iscrpljenosti.

Koji su preduvjeti zadovoljstva i zanesenosti po­slom katalogizacije? Zanesenost (engl. flow) izni­mno je ugodno psihološko iskustvo, koje ljudi do­življavaju kada su usmjereni na neku aktivnost to­liko da ih ona u potpunosti zaokupi (Marić, 2018). Jedna od karakteristika zanesenosti je povratna informacija od kolega i rukovoditelja, ili prilika za novo učenje – imaju li katalogizatori taj socijalni resurs, traže li povratnu informaciju i priliku raditi nešto drugačije osim katalogiziranja.

Zasigurno je za zadovoljstvo i zanesenost poslom bitno postojanje autonomije, ali i socijalne podrške pripadnosti i prihvaćanja. Povratna informacija od kolega i nadređenih, mentorstva i dodatne edukaci­je od tima suradnika bitan su psihološki potencijal svakog zaposlenika. No, kvalitete koji bi svaki dje­latnik trebao dodatno razvijati uz znanje koje po­sjeduje su osjećaj samopouzdanja, nade, otpornosti i optimizma. Ukoliko je djelatnik motiviran, zasi­gurno će doći do povećanja radne produktivnosti i pozitivne konkurencije među djelatnicima, kao i među knjižnicama. Kako bi se postigla usklađenost s ciljevima i misijom, potrebno je definirati motivi- rajuće čimbenike zbog kojih djelatnici sa zadovolj­stvom obavljaju svoj posao, ali isto tako utvrditi i one demotivirajuće.

Jedan od bitnih čimbenika zadovoljstva poslom je i uvođenje nagrada. Nagrade u radnom procesu mogu imati nekoliko različitih formi i oblika. Financijske nagrade, posebni zadaci, kao i priznanja od strane kolega i promaknuće, samo su neke od mogućno­sti nagrađivanja. No, često se katalogizatorima koji rade odgovorno i smjerno svoj posao dodjeljuje do­datni posao. Nagrada za dobar učinak ponekad je dobivanje dodatnog posla. Nagrađivanje dodatnog rada može se smatrati pozitivnim ako rezultira no­vim zadatkom, izazovom ili pozicijom. Međutim, ako se novi zadatak dodjeljuje na postojeće odgo­vornosti i povećava radno opterećenje – može imati vrlo negativan i demotivirajući učinak.

Percepcija usklađenosti poslovnih zadataka s internim vrijednostima, doprinosom u radnom timu, kao i kolektivu u cjelini, donose zadovoljstvo. Sigurnost posla također jamči dugoročno zadovoljnog djelatnika.

Ukoliko obavlja posao u skladu sa svojim unutraš­njim vrijednostima, zaposlenik će biti zadovoljan

Can the boundaries or working conditions in cat- aloging—an area governed by strict rules—be changed? Can the role of the cataloger be more than just following prescribed procedures?

Catalogers often have limited opportunities to demonstrate motivation through their work, due to standardized data-entry practices, especially when dealing with the most commonly processed materi­als in libraries. This might appear to be a positive predictor of engagement, as their work is free from disruptive demands during peak workloads, and the cataloger’s role is thus perceived as emotionally un­demanding.

However, the opposite effect can also occur: re­duced job demands are frequently conditions that lead to burnout. Burnout may arise from perform­ing the same repetitive tasks over time, particularly when the job lacks challenge and variety. Introduc­ing more demanding tasks could increase job sat­isfaction, as the added effort is seen as rewarding rather than exhausting.

What are the prerequisites for satisfaction and en­gagement in cataloging? Flow is a highly enjoyable psychological experience that people have when they are so deeply focused on an activity that it completely absorbs their attention (Marić, 2018). One of the characteristics of flow is receiving feed­back from colleagues and supervisors, or having the opportunity to learn something new—do catalogers have access to such social resources? Do they seek feedback and opportunities to do something differ­ent beyond cataloging?

Certainly, both autonomy and social support— through a sense of belonging and acceptance—are important prerequisites for job satisfaction and en­gagement. Feedback from colleagues and super­visors, mentoring, and further training within the team represent important psychological resources for every employee. In addition to professional knowledge, employees should also develop per­sonal strengths such as self-confidence, hope, re­silience, and optimism. When motivated, employ­ees are more likely to show increased productivity and foster healthy competition within the team and across libraries. To align staff performance with in­stitutional goals and mission, it is necessary to iden­tify both motivating and demotivating factors that influence employees’ willingness to perform their jobs with satisfaction.

One of the key factors contributing to job satisfac­tion is the introduction of rewards. These rewards in the workplace can take many different forms: financial bonuses, special assignments, recogni-

142

Turk Joksimović

i produktivan. Sigurnost posla jedan je od faktora zadovoljnijeg djelatnika.

Većina knjižničara voli raditi s ljudima jer su tako viđeni, komunikacija je direktna, a zauzvrat dobi­vaju osjetno zadovoljstvo korisnika, kao i njihove pohvale.

Katalogizatori u velikoj većini ne rade sa korisnici­ma i u tom segmentu bitni su im dobri međuljudski odnosi unutar kruga stručnog tima. Među 25 ispita­nika obuhvaćenih istraživanjem, faktor dobrih me­đuljudskih odnosa svrstan je na prvo mjesto, budući da moraju raditi kao tim i međusobno se tolerirati i podržavati.

U studiji koju su istraživale J. M. Leysen i M. K. Boydston u svibnju 2007. g. o zadovoljstvu po­slom katalogizatora u knjižnicama SAD-a, 88 % knjižničara zadovoljno je svojim trenutnim poslom i većina bi ponovo odabrala istu karijeru. Aspekti posla koje su knjižničari katalogizatori smatrali naj­važnijima bili su pozitivni i motivirajući odnosi sa suradnicima, kao i prilike za učenje novih vještina. Katalogizatori su izrazili želju da ih se konzultira o pitanjima koja su izravno vezana uz njihov rad, kao i da se njihovo mišljenje poštuje i uvažava. No, po­neki katalogizatori u anketi su izjavili da je katalo- gizacija u njihovoj ustanovi degradirana, kao i brigu da će katalogizacija s vremenom biti mehanizirana i angažirana na vanjskim poslovima. Isto tako, manji broj katalogizatora smatra da su kataloške aktivno­sti postale deprofesionalizirane, kao i da su im plaće preniske za tu razinu obrazovanja i edukacija koje su morali svladati u radu.

U velikoj većini, katalogizatori cijene intelektualni izazov izvorne katalogizacije i nalaze zadovoljstvo u kreiranju novih zapisa koje druge knjižnice mogu dijeliti i preuzimati.

Kao prednost svog posla često ističu da imaju privi­legiju pogledati najnovije naslove pristigle u knjiž­nicu.

U najboljem slučaju, katalogizatori obuhvaćeni ovim istraživanjem su ostvareni u svom poslu i osjećaju se ovako:

Raznolikost svog posla katalogizatori nalaze u obra­di različitih vrsta medija i komunikaciji s kolegama srodnog ili istog stručnog znanja. Svaka knjiga ili bilo koji drugi medij primjer je za sebe, novi je iza­zov u obradi slijedeći standarde i prilika za učenje i istraživanje. Porastom iskustva i svladavanjem po­slovnih vještina raste njihova razina zadovoljstva poslom. Mentori su i edukatori novim naraštajima

tion from colleagues, or promotions are just some examples. However, catalogers who carry out their responsibilities diligently and conscientiously are often assigned additional tasks. In some cases, the reward for good performance is simply more work. This can be seen as a positive form of recognition if it leads to new challenges or advancement. How­ever, if the new tasks are added to existing responsi­bilities and increase the overall workload, the effect may be highly negative and demotivating.

The perception of alignment between one’s job du­ties and personal values, as well as feeling that one contributes meaningfully to the team and the library as a whole, brings about satisfaction. Job security is also a critical factor in maintaining long-term em­ployee contentment.

When a job is performed in harmony with an indi­vidual’s inner values, the employee is more likely to be satisfied and productive. Thus, job security is one of the factors of lasting job satisfaction.

Most librarians enjoy working with people, as it in­volves direct communication and provides immedi­ate, visible feedback through user satisfaction and appreciation.

Catalogers, by contrast, typically do not work di­rectly with users. For them, good interpersonal re­lationships within the professional team are essen­tial. Among the 25 catalogers included in this study, positive team dynamics and mutual support were ranked as the top factor contributing to job satisfac­tion, as they must function as a team and practice mutual tolerance and cooperation.

In a study by J. M. Leysen and M. K. Boydston (May 2007) on job satisfaction among catalogers in U.S. libraries, 88% of respondents reported being satisfied with their current job, and most said they would choose the same career again. The aspects of the job catalogers valued most were positive and motivating relationships with colleagues and opportunities to learn new skills. Catalogers also expressed a strong desire to be consulted on issues that directly affect their work, and for their opinions to be respected and acknowledged. However, some catalogers reported that cataloging had become devalued within their institutions. They voiced concern that the work might become increasingly mechanized or outsourced. A smaller number also felt that cataloging activities had been deprofession­alized, and that their salaries were inadequate given the education and training required for their roles.

143

BOSNIACA 2025; 30: 135-148

katalogizatora i pomoć u svladavanju postojećih, objavljenih pravila ostalim kolegama katalogizato- rima. Međusobno su si podrška i ne osuđuju jedni druge, budući da su greške ljudskom rukom naprav­ljene neminovne, te ostvaruju kontakte kako bi se greške popravile i svele na minimum. Odlaze na domaće ili međunarodne skupove gdje se obrađuju teme o katalogiziranju, a isto tako sudjeluju svojim radom na skupu ili su dio tima koji skup organizira. Prate novosti o katalogiziranju na inozemnom te­renu i prenose ih hrvatskoj knjižničarskoj javnosti.

No, isto tako, dio katalogizatora osjeća da se nji­hov rad nedovoljno cijeni i prepoznaje, čak se i podcjenjuje u odnosu na ostale poslove u knjižnici. Potkrepljuju to komentarima da nemaju mogućnost odlučivanja i lišeni su moći utjecanja na bitne stvari u knjižničnom procesu. U knjižničnom svijetu tre­tira ih se s ne baš reprezentativnom reputacijom da su stereotipni, neambiciozni, nedruštveni, skriveni u stražnjem dijelu ureda – za razliku od prijateljske otvorene slike koja se povezuje s referentnim oso­bljem. Prema stavovima ispitanika, često je frustri- rajuća za katalogizatora spoznaja da su eventualne greške koje je napravio u bibliografskom ili autor­skom zapisu vidljive, dok se njegov istraživački rad u samom zapisu ne vidi.

Nedosljednost u obradi građe raznih kataloga vid­ljiva je u online katalozima diljem svijeta. Američki knjižničar Jesse Shera iznio je dva zakona o obradi, koji su, izrečeni davne 1977. godine, aktualni i da­nas: 1. Niti jedan katalogizator neće prihvatiti rad drugog katalogizatora. 2. Niti jedan katalogizator neće prihvatiti svoj rad nakon šest mjeseci.

6. Što čini dobrog katalogizatora?

Katalogizator je kompetentan suvremeni knjižni­čar koji bi se trebao cjeloživotno obrazovati i kon­tinuirano obogaćivati znanje u polju svog interesa, kao i pratiti sve promjene u struci i primijeniti ih na svom radu. Isto tako, bitno je nadograđivati soci­jalne i komunikacijske vještine sa suradnicima, biti prilagodljiv, raditi na sebi i razvoju svoje kvalitete i karijere. Od velikog je značaja da se svaki kata- logizator osjeća kao dio tima, da njeguje uzajamno poštovanje i povjerenje s ostalim kolegama. Osjećaj pripadnosti i ugode u timu više je nego poželjan u knjižnici u kojoj radi. Jedan od niza osobnih kom­petencija bila bi sposobnost slavljenja vlastitih i po­stignuća drugih kolega u timu. Samopouzdanje je jedan od važnih faktora, kao i kreiranje pozitivne percepcije o stručnom poslu kojim se bavi. Osim ovih kvaliteta, idealno bi bilo da je katalogizator na­čitan, znatiželjan, dodatno educiran, uporan, s jasno

For the most part, catalogers appreciate the intel­lectual challenge of original cataloging and find sat­isfaction in creating new records that can be shared and reused by other libraries.

A frequently mentioned advantage of their work is the privilege of previewing the latest titles that ar­rive at the library.

In the best-case scenario, catalogers included in this study feel fulfilled and accomplished in their roles, and they describe their experience as follows:

They find variety in their job through the processing of different types of media and through collabora­tion with colleagues who share similar or related ex­pertise. Each book or medium is a unique example, presenting a new challenge to catalog according to established standards and an opportunity for learn­ing and discovery. As their experience and mastery of professional skills increase, so does their level of job satisfaction. Many serve as mentors and educa­tors for new generations of catalogers, helping col­leagues understand and apply the published rules. They support one another and are non-judgmental, recognizing that human error is inevitable, and they actively communicate to correct and minimize mis­takes. Catalogers attend domestic and international conferences dedicated to cataloging topics. They also participate in organizing such events or con­tribute their own work. They stay informed about cataloging developments abroad and share this knowledge with the Croatian library community.

However, some catalogers feel that their work is not adequately recognized or valued compared to other roles in the library. They note that they of­ten lack decision-making power and are excluded from influencing important aspects of library opera­tions. Within the library world, they are sometimes perceived with a less-than-flattering reputation— viewed as stereotypical, unambitious, unsociable, and tucked away in the back office, in contrast to the friendly and open image associated with reference staff. According to participants, it can be particu­larly frustrating to realize that any mistakes made in bibliographic or authority records are publicly vis­ible, while the cataloger’s research efforts often go unnoticed within the same records.

Inconsistencies in cataloging practices are evident across online catalogs worldwide. The American li­brarian Jesse Shera once expressed two laws of cat­aloging, formulated back in 1977, which still seem relevant today: 1. No cataloger will accept the work of another cataloger. 2. No cataloger will accept their own work after six months.

144

Turk Joksimović

izraženim planom i ciljem. S naglaskom na kompe­tencije knjižničara koje se ogledaju u posjedovanju stručnog znanja, iskustva i kontinuiranog praćenja propisa vezanih za katalogizaciju, načini angažira­nja katalogizatora su:

6. What Makes a Good Cataloger?

A cataloger is a competent, modern librarian who should engage in lifelong learning and continuous­ly enrich their knowledge in their field of interest, while also keeping up with all professional develop­ments and applying them in practice. Equally impor­tant is the ongoing development of social and com­munication skills with colleagues, being adaptable, working on personal growth, and investing in one’s professional development and career. It is essential for every cataloger to feel like a valued member of a team, fostering mutual respect and trust with col­leagues. A sense of belonging and comfort within the team is more than desirable in the library work­place. Among personal competencies, an important one is the ability to celebrate both personal achieve­ments and the successes of others on the team. Self­confidence is a key factor, as is the ability to create a positive professional identity around the work one does. In addition to these qualities, an ideal cata- loger should be well-read, curious, further educated, persistent, and have clearly defined goals and plans. With an emphasis on the core competencies of li- brarians—which include professional knowledge, experience, and the consistent monitoring of cata­loging regulations—the main modes of professional engagement for catalogers are:

145

BOSNIACA 2025; 30: 135-148

uspjeha. Od ključnog je značaja koristiti jasnu i jednosmjernu komunikaciju na osnovu po­znavanja procesa rada.

7. Rasprava – rezultati istraživanja

Ispitanici obuhvaćeni istraživanjem sačinjavali su skupinu od 25 hrvatskih katalogizatora u dvije spe­cijalne i dvadeset i tri narodne knjižnice, od toga jedan muškarac i 24 ženske osobe u dobi od 29 do 63 godine. Devetnaest katalogizatora imalo je duže iskustvo u katalogiziranju (više od 15 godina staža), a šest ispitanika imalo je manje od 10 godina radnog iskustva. Razlozi odabira posla katalogiziranja vrlo su različiti: neki od mlađih djelatnika (njih četvero) došlo je na upražnjeno mjesto katalogizatora odmah nakon fakulteta. Zadovoljni su dospijećem u odjel katalogizacije; vješto i brzo svladavaju kataloška pravila te izjavljuju kako im je svaka nova knjiga novi izazov za učenje. Više od polovice ispitanika (njih 14) došlo je iz drugih odjela u odjel katalogi- zacije u želji za radom na što stručnijim poslovima. Razlozi zaposlenja u odjelima katalogizacije ostalih djelatnika vođeni su zamorom rada sa strankama – korisnicima knjižnice, nezadovoljstvom suradnje s bivšim kolegama i željom za napredovanjem. Dvoje katalogizatora iz specijalnih knjižnica osim katalo- gizacije bave se svim drugim stručnim poslovima: klasifikacijom, nabavom, predmetnom obradom, anotacijama i po potrebi radom s korisnicima. Osta­li katalogizatori u narodnim knjižnicama bave se uglavnom katalogizacijom, a devetero njih katalo- gizacijom i klasifikacijom.

8. Zaključak

Rezultati istraživanja pokazuju da su katalogizatori obuhvaćeni ovim istraživanjem zadovoljni svojim poslom, smatraju da je njihov posao važan i pozitiv­no se osjećaju glede obavljanja posla katalogizatora u knjižnici. Ne doživljavaju ga suhoparnim i jedno­obraznim u velikoj većini, budući da se svi katalo- gizatori u ovom istraživačkom radu bave i ostalim poslovima u knjižnici, a ne isključivo katalogizaci- jom (rad s korisnicima, rad u komisijama Hrvatskog knjižničarskog društva, aktivnost u Zagrebačkom knjižničarskom društvu, uključenost u razne projek­te i programe, aktivan rad u uredništvima tiskanih i online časopisa i glasila, recenziranje stručnih čla­naka, edukacija novih katalogizatora u sustavu...).

Među bitnim faktorima zadovoljstva ističu udob­nost ureda, dobro osvjetljenje, mogućnost tihog i nesmetanog rada, kao i fleksibilno radno vrijeme. Velika većina ispitanih ističe da im je bitna dodatna edukacija, stjecanje novih vještina i prilika za una-

practices are being adopted. Speed and urgency in processing should be aligned with the pace of learning and implementation of new rules.

7. Discussion – Research Findings

The participants in this study consisted of 25 Croa­tian catalogers employed in two special libraries and twenty-three public libraries, including one male and 24 female individuals aged between 29 and 63 years. A total of 19 catalogers had over 15 years of cataloging experience, while six had less than 10 years of professional experience. The reasons for choosing cataloging as a career varied significantly: Some younger employees (four of them) entered cataloging positions immediately after graduating from university. They expressed satisfaction with being placed in the cataloging department, stating that they master cataloging rules quickly and ef­ficiently, and that each new book presents a new learning challenge. More than half of the respon­dents (14) transferred to cataloging from other de­partments, motivated by a desire to work in more specialized roles. Other reasons for transferring to cataloging included burnout from working directly with users, dissatisfaction with former colleagues, and a desire for career advancement. Two catalog- ers from special libraries reported that, in addition to cataloging, they also perform other professional tasks, including classification, acquisitions, sub­ject indexing, annotations, and user services when

146

Turk Joksimović

pređenje i karijerni napredak. Materijalni uvjeti i sigurnost posla također nisu zanemarivi niti nebitni, no ističu da im je timski rad i dobro radno okruženje na prvom mjestu. Nestresno i motivirajuće okruže­nje na poslu ispitanicima predstavlja podrška kolega katalogizatora i međusobno pomaganje u problemi­ma oko svladavanja kataloških pravila. Ističu kako je upravo radno okruženje i timski rad najbitniji fak­tor zadovoljstva na poslu. Slijedi ga profesionalna zadovoljština, odnosno bavljenje stručnim poslom koji će ih zaokupiti i ispuniti.

Katalogizatori pridaju velik značaj istraživačkom radu u katalogizaciji, pogotovo kod izrade autorske baze podataka i ne slažu se sa stigmatizacijom ka- talogizacije kao nekreativne, nezanimljive i šablon- ske vještine. Katalogizacija često iziskuje upravo suprotno; katalogizatori moraju znati inteligentno kršiti ili rastegnuti pravila u obradi knjižne i ne- knjižne građe, upotrijebiti maštu i snalažljivost, ali i pokazati interes za istraživanjem.

Ipak, većina knjižničara izabire posao katalogiza- tora u drugoj fazi svog radnog vijeka, kada dolazi do zamora određenim poslovima u knjižnici (fi­zički naporniji poslovi, rad s korisnicima, želja za manjom interakcijom s kolegama, želja za povlače­njem u struku i stručnijim radom).

needed. The remaining catalogers in public libraries focus primarily on cataloging, while nine of them work on both cataloging and classification.

8. Conclusion

The results of the research show that the catalogers included in this study are satisfied with their work, believe that their job is important, and feel positive­ly about performing cataloging tasks in the library. They do not perceive it as dry or monotonous in the majority of cases, as all catalogers involved in this research are also engaged in other tasks within the library, and not exclusively cataloging (work­ing with users, participating in committees of the Croatian Library Association, engaging in activities of the Zagreb Library Association, involvement in various projects and programs, active work in the editorial boards of print and online journals and newsletters, reviewing professional articles, train­ing new catalogers within the system...).

Among the key factors of job satisfaction, they highlight office comfort, good lighting, the possibil­ity of quiet and undisturbed work, as well as flexible working hours. The vast majority of respondents emphasize that additional education, acquiring new skills, and opportunities for improvement and ca­reer advancement are important to them. Material conditions and job security are also not negligible or unimportant, but they state that teamwork and a good working environment come first. A stress-free and motivating work environment, for the respon­dents, is represented by the support of fellow cata- logers and mutual assistance in dealing with cata­loging rules. They stress that the working environ­ment and teamwork are the most important factors of job satisfaction. This is followed by professional fulfillment, i.e. being engaged in specialized work that captures and fulfills them.

Catalogers place great importance on research work in cataloging, especially in the creation of the author database, and they do not agree with the stigmatiza­tion of cataloging as a non-creative, uninteresting, and mechanical skill. Cataloging often demands quite the opposite; catalogers must know how to in­telligently bend or break rules in processing book and non-book materials, use imagination and re­sourcefulness, and also show an interest in research. However, most librarians choose the role of catalog- er in the later stages of their working life, when they experience fatigue from certain library tasks (physi­cally demanding work, working with users, a desire for less interaction with colleagues, a wish to retreat into the profession and more specialized work).

147

BOSNIACA 2025; 30: 135-148

Bibliografija / Bibliography

Al Kahtani, N. S., & Sulphey, M. M. (2022). A study on how psychological capital, social capital, workplace wellbeing, and employee engage­ment relate to task performance. Sage jour­nals 12(2).https://journals.sagepub.com/doi/ epub/10.1177/21582440221095010

Aleksić, LJ., & Seiter-Šverko, D. (2014). Istraživanje radnog zadovoljstva zaposlenika u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu: kvalitativni rezultati istraživanja. Knjižničarstvo 18(1–2), 11­38.https://hrcak.srce.hr/index.php/239667

Cerbo, M. A. II. (2011). Is There a Future for Library Catalogers. Cataloging & Classification Quar­terly 49(4).http://dx.doi.org/10.1080/01639374. 2011.571504

Pauman Budanović, M., & Žumer, M. (2019). Opis monografskih publikacija bez alata, pravila i stan­darda u usporedbi s katalogizacijom. In: Machala, D. (Ed.). 22. seminar Arhivi, knjižnice, muzeji: mogućnost suradnje u okruženju globalne infor­macijske infrastrukture: zbornik radova, Poreč, 21. – 23. studenoga 2018. (pp. 19-37). Zagreb: Hrvatsko knjižničarsko društvo.

Tutuncu, O., & Kozak, M. (2007). An investigation of factors affecting job satisfaction. International Journal of Hospitality & Tourism Administration 8, 1-19.

148