Raznolikost kultura kao vrijednost

Sažetak

U članku se iznose rezultati percepcije o poželjnosti opstanka raznolikih kultura. Pitanje o raznolikosti nadilazi aktualnost teme i seže u antropološke aspekte ljudske vrste i njezine perspektive. Autor problematizira nekoliko pitanja o homogenizaciji i raznolikosti kultura ističući da su u doba globalizacije prisutne dvije tendencije: s jedne strane proces civilizacijskog homogeniziranja koji vodi u imperijalnu hegemoniju jednog modela oslonjenog na vojni sektor i globalno širenje proizvoda kulturne industrije putem masovnih medija, a s druge strane postoje otpori nestanku raznolikosti kultura u svijetu. Raznolikost kultura sadrži u sebi različita kulturno‐povijesna iskustva koja mogu pridonijeti nastanku paralelnih razvojnih tijekova.
Rad analizira rezultate empirijskog istraživanja na prigodnom uzorku (2007; N=189) na Akademiji likovnih umjetnosti, Fakultetu strojarstva i brodogradnje i Filozofskom fakultetu). Primijenjene su tehnike univarijatne, bivarijatne (korelacije) i multivarijatne analize (komponentna analiza uz GK kriterij i analiza varijance). Rezultati su pokazali da velika većina ispitanika (87% do 96%) podržava raznolikost kultura u svijetu, a isto toliko ih ne prihvaća ideju da u svijetu postoji samo „jedna kultura“. Na instrumentu su utvrđena tri faktora, nazvana „Prihvaćanje raznolikosti kultura“, „Prihvaćanje moderne kulture“ i „Kulture bez perspektiva“. Analiza varijance na varijablama i faktorima utvrdila je značajne razlike između skupina s obzirom na obilježja ispitanika.
Značajno veću sklonost prema raznolikosti kultura pokazuju ispitanici ženskog spola, studenti/ce Filozofskog fakulteta, religiozni i lijevo orijentirani ispitanici. Na većem broju varijabli nisu utvrđene statistički značajne razlike.