»Rodjen sam u Kašćergi…«. Autobiografsko-kroničarski zapis Antuna Hrvatina (1875. – 1913.)

Sažetak

Osobni fond Antuna Hrvatina (HR-DAPA-904 Antun Hrvatin: 1905/1937 [1945/1946]) pisana je ostavština mještanina sela Kašćerga i naselja Ukotići, nastala u rasponu od pedesetak godina u prvoj polovici 20. stoljeća. U tom se fondu nalaze dvije njegove bilježnice u koje je unosio zapise o svojoj osobnoj povijesti i povijesti Kašćerge. Autobiografsko-kroničarski zapisi prve bilježnice (HR-DAPA-904/1.1. Kronika (1891-1913)), koji obuhvaćaju razdoblje od 1875. do 1913. godine, temom su ovoga članka. Riječ je, dakle, o pismenom i u svoje vrijeme uglednom seljaku, koji u prijelomnom trenutku svoga života, postavši udovcem i samohranim roditeljem višečlane obitelji, u manjoj mjeri progovara o svom i životu svoje obitelji te puno detaljnije o zbivanjima važnim za život seoske zajednice kojoj je pripadao. Njegovo početno autobiografsko pripovijedanje, potaknuto osobnim životnim gubitkom, smrću supruge, koji je očigledno obilježio i zaključio jedno životno razdoblje, biva upotpunjeno kroničarskim svjedočenjem i bilježenjem zbivanja koja su se doticala šire zajednice čiji je on bio sužitelj i suvremenik. Javno se djelovanje Antuna Hrvatina nije odvijalo obnašanjem istaknutih/značajnih funkcija u političkom, društvenom, vjerskom, gospodarskom ili bilo kojem drugom aspektu života Kašćerge. Premda je imao zaduženje oko vođenja aktivnosti u svezi s izgradnjom dijela ceste Kašćerga – Zamask, u okviru svoga društvenog angažmana, te usto i zaduženje crkvenoga ključara, on nije bio osoba čije je djelovanje ostavilo traga u stručnoj ili znanstvenoj literaturi koja je obrađivala modernu povijest Istre. Objavljivanjem dijela njegove ostavštine, ponuđena je i otvorena mogućnost povjesničarima, osobito onima koji se bave poviješću seoskih zajednica odnosno mikropoviješću, da vrednovanjem individualnoga i pojedinačnog analiziraju kompleksne odnose istarskoga društva s kraja 19. i početka 20. stoljeća.