Pljočkanje: od pastirske igre do sporta

Sažetak

Tradicijska igra pljočkanje razvila se iz pučke pastirske igre (uglavnom su je igrala djeca i tako kratila vrijeme čuvajući stoku), a bila je poznata i raširena u cijeloj Istri. Osnova je igre da se plosnatim kamenom veličine dlana, pljočkom, s određene udaljenosti gađa manji kamen (veličine šake) zvan pljočkaš, bulin ili balin. Cilj je pljočku baciti što bliže bulinu i tako osvojiti bod, punat. Najčešće se igralo na 11 ili 13 punti, a iznimno na 15 ili 21. U radu se opisuje kako se ova igra, zahvaljujući pojedinim entuzijastima, s vremenom revitalizirala i održala živom. Osnivanjem pljočkarskih klubova pljočkanje se razvija u dvama smjerovima: sportsko-natjecateljskom i u očuvanju tradicijskog načina igre. Istarski pljočarski savez aktivno djeluje na unapređenju, ali i očuvanju ove igre. Stoga su, uz stručnu pomoć Etnografskog muzeja Istre / Museo etnografico dell’Istria, radili na izradi prijavnice za Ministarstvo kulture gdje se predlaže uvrštavanje igre pljočkanja na Listu zaštićenih nematerijalnih kulturnih dobara Republike Hrvatske. Jedan se od načina popularizacije igre najčešće odvija u organiziranju turnira prilikom održavanja pučkih fešta povodom blagdana (npr. Bartulja u Žminju, Vidova u Gračišću, Petrova u Svetom Petru u Šumi i dr.). Sve veći interes za pljočkanjem pokazuju i mlađe generacije te i oni, kao i stariji, ovu igru smatraju dijelom svog kulturnog identiteta, stoga se organiziraju i demonstracije igre po školama i vrtićima. Na temelju primjera iz dostupnih izvora (literatura i dokumentacija klubova) i podataka dobivenih na terenskim istraživanjima, autorica analizira kontinuitet postojanja i ukorijenjenost ove igre u istarskoj tradiciji. Iznosi također stav i mišljenja aktivnih nositelja/sudionika prema inicijativi o zaštiti pljočkanja kao nematerijalnog kulturnog dobra.